free image hosting

free image hosting



***prazna dusa***
   

***prazna dusa***

UVIJEK SAM TU ZA VAS...

18.06.2007.

LJubav...

Dok ovo pisem po glavi mi se vrte svakakvi osjecaji, strahovi i dileme. Jesam li dobro ucinila kad sam ga primila natrag? Jesam li svjesna da ce opet sve biti isto? Postoji li mogucnost da krene na bolje?Postoji li i najmanja sansa da imamo buducnost?

Bila je to jedna od onih sparnih veceri. Sjedila sam na balkonu i uzivala u posljednjim dimovima zadnje cigarete. Osjecala sam se tako isprazno, nista mi nije imalo smisla. Nisam ga se ni trudila pronaci, jednostavno sam se prepustila mrtvilu i tisini. Trgnulo me zvono na vratima. Bio je to on. Rekao je samo ti si moja cura i necu te pustiti.Nisam se ni snasla,podigao me je i nosio cijelim putem do auta.Zbunjeno sam ga gledala, nista mi nije bilo jasno. Ovaj put neces otici iz mog zivota. Neces otici, neces otici...Razgovarali smo dugo.Dugo smo se ljubili. Svjesni da smo dvije kukavice koje ne funkcioniraju jedno bez drugoga. Barem ne u potpunosti. Svjesni da se nista nece promijeniti, svjesni povratka na staro. Bilo mi je tako lijepo. I sad mi je lijepo. Mozda sam pogrijesila. Mozda nikada ne krene na bolje. Mozda nemamo buducnosti. Ali u ovom trenutku imamo jedno drugo.
I to mi je dovoljno.

18.06.2007.

TOGA DANA...

Probudila sam se u suzama jer nisam mogla vjerovati koliko je svijet okrutan i zanesen prema meni, nisam vjerovala u nikakvo dobro, losa strana mi je bila okrenuta licem u lice. Slusala sam glazbu i zamisljala stihove u sitnim crvenim srdascima kako su veselo skakutali oko mene i najavljivali mi novu ljubav na pomolu. Dosadile su mi price o princevima na bijelom konju, i romansama koje imaju happy end, zeljela sam osobu koja ce me nositi kao kap vode na dlanu, koja ce pristati na moje kompromise i zahtijevanja, jednostavno sam zeljela svoju desnu ruku koja ce me ogrnuti i ponijeti u svijet maste zajedno sa svojim carima i avanturama. Ali dosta o mojim mastama i neispunjenim snovima. Bilo je ljeto, sunce je zarilo zrakom kao i moje srce za ljubavi i osobom sa Don Juan stilom. Zeljela sam muskarca koji razmislja sa glavom i osjecajima a ne ledenu krvopiju kojoj je na pameti samo jos jedna luda smicalica. Moja razmisljanja su se promijenila dok nisam ugledala njega, tamnoputog decka, s ocima zelenog kamena i usana boje ranih jagoda. Mirisao je na dobra ocekivanja, pogledi su mu se svodili na lijepi svijet bez okrutnosti i nanosenja zla. I evo sada nakon nekoliko godina, taj lik stoji jos kraj mene, samo u ljepsem i svjetlijem svijetlu. Svijetlu koje ce uvijek goriti u meni i biti kompas i putokaz mojih misli i uzdaha. Napokon sam pronasla svoga princa, svoga princa mladosti, životnog trajanja i bolne starosti.

18.06.2007.

evo,,,,

...nakon toliko vremena, opet cu poceti pisati, samo u malo drugacijem stilu....

17.04.2007.

hmmm

A) Ako si sposoban biti samo sa jednom ženom - žalost!

B) Bilo bi bolje da razumeš. Ne, ne ne razumem?

V) Volim gorde folirante jer zabava ce biti bolja. Zatvori vrata, slobodno sami smo...

G)Glumi do mile volje, al' mora se platiti kazna. Kako? Tako što cete dragi moj voditi ljubav sa njom!

D) Dobro. I šta posle? Odmahnuo je glavom, spustio pogled. Daaaa! Ovo je neka šala? Diši duboko, razmisli, probudi želju, nisi pacijent! Ako nisi tip za avanturu, u redu.

Ð) Djordje iz unutrašnjosti vlada. Drugo stanje vidim ti u ocima. Prvom prilikom liznite vino, sladoled. Iz vlažnosti ukusa probudice se želja, muškost možda ali želja za...

E) E tad sa erekcijom sigurno neceš kod frizera, pozorište! Burno odradi kod svoje žene!

Ž) Žurno cete popiti jutarnju kafu, krenuti sa izgovorom kako imate puno posla, u mislima mojih reci.

Z) Zar postoji realnost?! Ne postoji. Tako i zamena za bilo šta, ni žudnja, želja... Stvarnost dodirnutog nas uveri.

I) I nije isto - subjekat, predikat, zamenica, autonomija svesti do zakljucka. Na prvi pogled perspektive cesto jesu. Svaka želja za tim je zavedenost i nestvarnost potrebe. Cežnje rukovode cesto bez definicije.

J) Jeste da je istina znanje, pocetak, volja za moc u nama ali ne moraju se iskljucivo ispunjavati želje drugima. Prvo sebi da bi i drugome bilo lepo.

K) Kakva slucajnost! - na sve je odgovorio osmehom.

L) Lagana bliskost, koja je u jednom trenutku izmedju Djorjda i Tijane blistala, prodirala je jako, snažno, prirodno. Poljubac je bio dugacak i vlažan.

LJ) Ljudi u prolazu misle kako su njih dvoje u ljubavi. U meni letnja zima! Pita me: " Hocemo li da te ispratimo do stanice" Isti je. Želi da me zadrži da ostanem. Nežno me je opet poljubio. Zašto to radi? Osecala sam trnce kako putuju niz ledja. Kreten! Želi da se sve na tome završi.

M) Mnogo te želim! Rukama sam ga uhvatila za vrat, poljubila. Vice! Nisam znala šta da kažem. Nikada me nije pohvalio, dodirnuo za grudi. Onda se desilo nešto neocekivano. "Ostani još pet minuta!" Zašto, ne znam?!

N) Nije sada vreme da ti kažem. Prija mi tvoja blizina. Misao nije izgovorena, utonu u misli.

NJ) Njegovom jednostavnom razumevanju svaki simbol ukazuje na bilo koje znacenje iz dubine, konacne stvarnosti. "Kako se osecaš? Odgovori! " " Sa tri sam raspoloženja, ni jedno od njih nije pozitivno, samo cu ti to odgovoriti!"

NJ) Njemu nije do price. "Izvini nikada ne govorim osvojim problemima." " Djordje, daj mi ruku, želim je držati i pamtiti ovaj dan! " " Nisi premorena i nervozna? Još malo voz treba da stigne? Kasni. Izaberi dobro mesto, odmori se, javi da si stigla." "Što?" " Iz ravnodušnosti!" Evo dolazi na peron broj dva. "Da ne zakasnim?" "Neceš. Zovi slobodno!" Ovaj rastanak otvara druga pitanja tako da smo se poljubili u obraz.

O)Odlazim. Idem u nazad da bih ga još gledala. U vozu je bilo prepuno tako da sam morala da stojim u hodniku vrebajuci priliku da ugrabim neko mesto. negde oko Valjeva nadjem mesto i sednem. Sve vreme premotavam film, njegove pokrete, reci. Zašto mislim na nekoga koga sam skoro upoznala? Stigla sam u Užice. Nisam mu se javila. Za par dana cu se vratiti i videti ga sa belom orhidejom na vratima na mestu gde treba da imam promociju, u kuci Djure Jakšica. 09.12.2003. Dok sam pozdravljala goste razmišljala sam, možda kasni ali sigurno dolazi. Bila sam toliko sigurna isto kao i da cu da ga zagrlim, da mu kažem da mi je stalo do njega... U tim mislima gospodin koji radi tu rece: " Cvece za Vas, damo! Predivno izgleda buket za mene! Zauvek ostaje simbol ljubavi i pažnje. Pogledala sam poruku. Bio je to buket od moje drage sestre i zeta. Iskreno moja radost je bila milija i ipak je to moja prva promocija u velikom gradu. Odluka je cvrsta da ostanem nasmejana. Jer tu su samnom oni koji me vole i ja njih.

P) Promocija je ostala u srcu. Ko zna dali ce ih biti jos. Sutradan otvaram internet poštu i njegova je tu. Kaže da je tih dana bio u gužvi! Opravdano, nema šta da se kaže. Jedino da kasnim za pricu.

R) Rekla sam otmeno:" Mili, u ponedeljak cu ti poslati izvini nisam stigla da doradim onu o nama. Kada bude gotova polacu ti je drugi put za uspomenu. Ili odgovor glasi da nadam se da cemo se uskoro videti. Samo što ja nikada ne planiram sutra. Onaj trenutni tren mogu da ti kažem nešto, kažem ili ne kažem.

S) Sama sa sobom u svim pogledima života, samo maštanje i bežanje od istine. Sve što sam želela, planirala ostavilo je sve na svoj nacin trag izmedju lepog u ružnog. Trudim se istom merom da zaboravim. Želim da budim nova ostvarenja za nepredvidive ljubavi, rizike, izazove sa dugim predigrama. Oci u oci, ljudi greše. Za ljubav godine nisu prepreka. U pitanju je sloboda razuma, otvorenog duha. Jednostavnost je uloga.

T) Tanka je nit srece. Sa toliko glupsti je tražimo. Kada je prekinu vežu cvor i nikada ne bude ista, nikada ni u jednoj stvarnosti ne produžava agoniju. Ne zavaravaj se onim što nikada ne može i nece biti. Minut je vredan tamo negde gde nismo svesni. Idi ka žudnji koja ce biti.

C) Tako ce prolaynost proplakati vreme bez krika beznadja. Mi sveci misija stvaramo filozofske želje iz nekog veka koji nam je nepoznat. Svako duhovno stanje u subjektu ljubavi tišti suštinu osecanja zanemareno. Gledamo kroz sva ta pitanja, to je provalija hrabrosti! I širi se u beskonacnost, ali naša vatra ce se razgoreti. Ocajne kako da doživim trenutke u kojima ce se sve razumeti.

U) Uz odricanje volja je subjektivna, praznina unutrašnja materijalna pustinja, beskrajna moderna tragedija. Taj fenomen boluje u povratku, u haosu vrti se u krug, kao rulet uvek na gubitku. Kad je u dobitku tada život istraja dok trepne ostvarenje blistave sadašnjosti. Ožalošcenosti kasno je za nepostavljena pitanja u sebi.

U) U snu bez obzira što si rekao da je razlika u godinama, da nisi zgodan, dugo planiram da ti kažem šta osecam prema tebi. Ovo je deo poslovnih manira. Onda sam ga poljubila. Oboje smo osetili kako nam niz ledja putuje hiljadu iglica. Od tog osecanja, zadovoljstva zagrljaj je bio sve strasniji i strasniji. Oboje smo osecali onaj poznati fluid. Ljubili smo se divlje i pomamno tvoje su ruke klizile po mom vratu. Jecala sam od zadovoljstva i vatre koja se polako rasplamsavala. Zavuci mi ruku ispod suknje, prstima pronadji osetljivo mesto. Nemoj da prestaješ. Krupnim šakama obuhvati oko struka. Ono što se dogodilo bio je plod njegovih najvrelijih fantazija. Pokreti u ritmu budili su svaku njegovu poru. Eksplodirao je. Stegla sam ga do bola. Spustio se polako kraj mene. Ljubila sam ga po stomaku i grabila ga oko struka. Osetila ga je u istom trenutku, on je osetio svu dubinu njenih najintimnijih delova tela, osecala je svaki njegov mišic koji ju je parao do bola. Dogodilo se! Snažan grc i cvrst zagljaj. Sona je mirisala na jagode. Ne budali, od kuda sada jagode u zimu? To su mandarine. Moji pokreti su bili još vatreniji i agresivniji i nije bio kraj. Istina je, sveca je imala miris jagode a i san urezan.

F) Fenomen je covekovo srce, mozak, covek koji se ponosi sa majkom. Prospi u prolece vernost za voce koje je rodilo pre 35 godina. On posadi razdraženost. Bolje bi bilo da si Egiptu uživao. Ipak nešto slaviš. To te ispunjava da nedeljom se kupaš u bazenu sa svojom starom. U divnoj noci zaspao si kao jagnje. Od vazduha? Da, i od mladosti. Nema sumnje da su se negde te dve strane njegove licnosti borile u njegovom srcu. " Gospodjice, da idemo negde na kafu?" "Može Djordje." Uspeo si spasiti prah. Nije ni važno što nismo vodili ljubav. I mislim da nema žene koja nije prevarena. I nisam to morala biti i ja. U tebi je želja tinjala. " U što danas jako pada sneg- iygovorila sam. Pkrio me svojim kaputom i poljubio u kosu.

H) Hocu da joj kažem da mi je drago što si bio deo moje mašte! Nemojte mi ništa govoriti! U mom životu je važno biti tvrdoglav, da izdržim do neke granice i udarim glavom u zid. Ne znam šta vi radite kada poludite ali razumljivo je da duh postoji, živ i stvaran leptir. Paranoicno ulazi nevin u avanturu price i tako ulazite u starost kao u luksuz. Odlucicemo ko ima talenta. Surovi susret sledi da bi bila kao Isidora Dankan, Evita.

C) Crveno neka podseti na ružu, na boju ljubavi, bika u znaku bika, na vrelu upornost tvrdoglavosti bez uzdaha, kajanja zgažene emocije koja su obeležje pesnika.

C) Cuje se šapat andjela. Prestaju sa pesmom. Citacemo se.

DŽ)Džurijran kaže: O, kamo srece da sam stablo koje ne cveta, ne radja. Plodnost više boli od jalovosti. Patnja onoga koji ima i od koga se ne uzima je strasnija od ocaja bednika. Kamo srece da sam suvi bunar u koji ljudi bacaju kamenje. To je lakše nego da sam izvor koji žedni preskacu i ne piju iz njega.
Kamo srece da sam svirala koju gaze, to je lakše nego da sam lira srebrnih žica u nekom domu ciji domacin nema prste, a ukucani ne cuju. Mi smo sadašnja prica. Objavi mi je, brbljivci je rodjendan.

Š) Šta je bol smelosti? Nije bilo tako sudjeno. Nisam tolika neznalica da ne bih shvatila da muškarci moraju imati dva lica zbog kraja price, zbog kraja price. Zbog nekoliko reci da se ponašate kao da ste pobedili žalost. Nije tako kao i ove poslednje reci. Ostaje ruka sa rukom da se rukujemo. Odloženo vreme. Bliski smo drugovi. Ljubav je danas postala istaknuta filozofija bez imalo jednostavnosti.

12.02.2007.

...VALENTINOVO...

Znam da se blizi jedan od najlijepsi dana u godini,blizi se VALENTINOVO...
Iako ne znam rijeci kojima bi pomogla onima koji su na ovaj dan sami,jedino sto mogu da vam kazem meni je ovo prvi put u zivotu da imam nekog na ovaj dan,nekoga za koga nisam sigurna ni voli li me ili ne,ne znam volim li ga.
Opet kako god necu biti sama,mnogu vas je koji cete biti sami na ovaj dan...Jedino sto cu vam reci je:"Uzivajte u zivotu,imajte vjere u ljubav ,ZIVITE SVAKI DAN KAO POSLJEDNI"

PUSA I PUNO SRECE....

05.02.2007.

E ovo je prica o jednoj majci koja je imala jedno oko i o djecaku koji je mrzio svoju majku zbog toga

Prica koja ce vas natjerati na suze....

Od kako zna za sebe mrzi je.Od kako zna za sebe stidi se nje.Majka mu je radila kao kuharic u jednoj skoli blizu njegove kako bi prehranila svoje dijete.Kada je dosao iz skole zamolio ju je da nikada ne dolazi mu skolu jer bi njegovi drugovi pocelia ga izazivati.Majka je sutjela,bila je uvrjedjena.Narednog dana krenuvsi se sa posla majka je vidjela da je njen sin zaboravio pernicu i otisla je u skolu..Kada su opazili zenu sa jednim okom djeca se pocese smijati.Majka je trazila svoje dijete koje se sakrilo.Dala je pernicu jednoj ljubaznoj zeni koja joj je prisla i sakrila je od te djece.Vratila se kuci i cekala svoje dijete...Dosao je kuci i izderao se na nju,rekao joj rijeci koje ce njegova majka a i on pamtiti do kraja zivota,a to je  volio bi da umres da te nema..Majka je sutjela,plakala..Nije ga bilo briga za njena osjecanja..Samo je zelio da ode od nje.Marljivo je ucio i tako i bi.Otisao je u Singapur,tamo je napravio kucu,ozenio se,dobio djecu i napokon bio  zadovoljan svojim zivotom.Sve dok jednog dana majka mu nije dosla pred kucu.Njegova djeca pocese vristati,a on joj rece zbog cega je dolazila i neka odmah ode.Majka kao i svaki put je sutjela....Godine su prolazile i jednog dana provjeravajuci postu ugledao je pismo na kojem ga pozivaju an porodicni skup.Rekao je svojoj zeni da ode na poslovno putovanje..Konacno je dosao u svoj rodni kraj i iz ciste radoznalosti udje u kucu.Kada tamo na stolu pismo majke u kojem pise~IZVINI STO SAM TI IKADA  NANIJELA ZLO,IZVINI STO SAM TE OSRAMOTILA PRED DRUGOVIMA,IZVINI STO SAM TI PREPALA DJECU...JA SAM BOLESNA,LEZIM U KREVETU IZ KOJEG NAJVJEROVATNIJE NECU SE NIKADA NI DICI....ALI AKO NE ZNAS KAO MALI DOZIVIO SI SAOBRACAJNU NESRECU...OSTAO SI BEZ OKA.NISAM MOGLA DA GLEDAM SVOJE DIJETE KAKO ODRASTA BEZ OKA,DA MU SE SMIJU KAO STO SU SE MENI SMIJALI...DAROVALA SAM TI SVOJE OKO JER BI MI BILO DRAGO DA POSMATRAS SVIJET MOJIM OKOM...IZVINI JOS JEDNOM

04.02.2007.

Stranac u noci

Bila je to kisna noc, a on je stajao sam bez kisobrana, bez jakne... Zaustavila sam se i ponudila mu prijevoz... sa osmijehom je prihvatio i usao u auto...

Vozili smo se gradom i pricali o svemu... Pitao me je dal je to sudbina sto smo se sreli, dal je to ljubav na prvi pogled!?... Nisam mu znala ni ime samo sam ga pogledala i rekla; zelim voditi ljubav s tobom!... Odvezla sam nas do hotela koji sam znala... O, bila je to luda noc, carobna noc, a ja sam vodila ljubav sa potpunim strancem... Bila je to najljepsa noc u mom zivotu. Taj stranac je probudio zenu u meni...

Sljedece jutro sam otisla i ostavila poruku: "MOLIM TE, MOLIM TE NEMOJ ME TRAZITI... VJERUJ MI, U MOME SJECANJU CES UVIJEK BITI"...

Nakon nekog vremena, na ulici, dok sam setala, vidjela sam ga kako mi ide u susret... Vidjela sam njegovo iznenadenje kad je vidio sebe u mojim ocima... Prisao mi je, a ja sam mu rekla: "MOLIM TE, SHVATI ME, JA SAM ZALJUBLJENA U DRUGOG, A ONO STO MI ON NIJE MOGAO I ZNAO DATI JA SAM TRAZILA I PRONASLA U TEBI... TI SI PROBUDIO ZENU U MENI..."

Sve sto sam zeljela je voditi ljubav s tim strancem, on mi je pruzio ono sto sam trebala...

******** uvijek ces biti u mom sjecanju... per sempre!
04.02.2007.

NAKON SVEGA

Ako se ponovo sretnemo u ovome ludome svijetu, obecaj mi nesto. Obecaj mi da neces biti kao sada. Da neces biti razoren, razocaran i povrijedjen. Da neces biti pun gorcine i zelje za osvetom. Obecaj mi da ces biti onaj stari. Pun energije u sebi, pun zelje za zivotom. Obecaj mi da ces biti komicar kao i uvijek. Da ce ti se oci sjajiti onim posebnim sjajem kada si sa mnom.

U parku ce se igrati nova djeca. Klupe ce biti popravljene. Ograde zamijenjene novim. Ruze ce biti iste, bas kao i onog dana. Sjajit ce se istim sjajem i bit ce motiv za radjanje novih ljubavi kao nase.

Sjest cemo na nas zid. Reci ces mi:"Zdravo, gospodjice. "
Ja cu ti odgovoriti:"Zdravo, momce. "Drhtava koljena ce nam se dodirivati. Ja i ti cemo se prvo gledati.
Dugo, dugo. .
Vlaznim ocima gledat cemo proslo vrijeme. Gledat cemo jedno u drugome sve one bezvezne rijeci, lazi, sve ono sto nam nikad nije trebalo. Gledat cemo one gorke susrete sa njom i sa njim. Sutanjem cemo se izvinjavati za sitnice. Svakim treptajem trazit cemo nakon svega ono skriveno u nama. Sto ni vrijeme cak nece izbrisati. Ono nesto sto tesko blijedi. Onaj crveni pecat.
Ljubav.

Ti ces poceti pricati. Onim dubokim specificnim glasom, kojeg ja tako volim, zapocet ces pricu o svom zivotu.
Pricat ces mo o svim svojim uspjesima, ali i o padovima. O neizmjernoj sreci. . Ali i o lopovu tuzi. . O grohotnom smijanju, ali i o skrivenim suzama. Reci ces mi da si ipak uspio iako nisi vjerovao da hoces. Da vjerujes u ljepotu zivota.
A onda malo tise reci ces mi kako si u svakoj trazio mene, ali me nisi nasao. Kako me je bilo pretesko naci. Kako nijedna nije imala moje oci i moj osmijeh.

20.01.2007.

samo za......

Jedini, molim te.......

Pogledaj, potrudi se da vidiš i primijetit ćeš. Počni, konačno, obraćati pažnju na ono što se dešava tu pred nama. Čak su nam i iza leđa, uvukli su se među ljude s kojima dijelimo svaki dan... Prate i osluškuju. Svaki naš pokret, svaki naš dodir, razmišljaju o svakoj našoj izgovorenoj riječi...
A ja ne znam šta da radim......

Ne želim ih tu, u svojoj blizini. Od njih mi je muka i boli me stomak. Iznutra, bridim. Volja za uništavanjem je ogromna. Neizdrživa želja da vidim kako im teče krv prljava... Bolesna... Izopačena... Bolesni umovi, bolesne priče, bolesni planovi, očajnički pokušaji da zatruju...

A ja te previše volim i ne mogu ti reći, dušo, da smo sami na ovom svijetu. I da smo samo jedno drugom utjeha i da ja samo s tobom mogu biti snažna... I koliko te volim...
Znakove koje ti dajem ti ne primjećuješ, ne vidiš ih, ne prepoznaješ ih... I shvaćam koliko sam loša... I koliko si ti bolji od mene...

Odvešću te od svega. Daleko. Brisaću tragove za nama. Samo da nas nikad više ne nađu.
Pođi sa mnom....
Molim te....

Jer, bez tebe i bez nas ja ne dišem... Ja nestajem...
Ne moram da postojim.

20.01.2007.

ZAR JE MOGUCE??????????????'

Sjedila sam na obali i promatrala zalazak sunca, opet me je taj savršeni događaj ostavio bez riječi. . . Razmišljala sam o tome gdje je sada sunce izašlo, kome je sada svanulo. . . meni je u životu već dugo pomrčina. . . iz razmišljanja me je prenuo zvuk mobitela. Ah, ta glupa naprava uvijek zazvoni kad ne treba, izvadila sam ga iz džepa i pogledala, na zaslonu je pisalo tvoje ime. U meni se pojavila bujica osjećaja, zašto me zoveš, zar ti moje odbijanje poziva ne govori ništa? Šta hoćeš? Držala sam mobitel i razmišljala dali da se javim, ruke su mi drhtale. . . nešto se u meni prelomilo i odlučila sam se javiti. . .

"Molim?"-rekla sam hladno
"Ej mala, slušaj, nemoj poklopiti, molim te"-rekao si
"Da imam namjeru poklopit, ne bi se javila"-drsko sam odgovorila, znala sam što želiš i zašto me zoveš, ali pravila sam se da nemam pojma.
"Večeras slavim rođendan, i volio bih da dođeš"
"Ajme, pa rođendan ti je danas, totalno sam zaboravila"-slagala sam, prije bih umrla nego zaboravila tvoj rođendan.
"Ma nema veze, hoćeš doći"-osjetila sam razočaranje u tvom glasu, nisi očekivao da ću ti to reći.

Odgovorila sam da ću razmisliti, i poklopila. Jedan dio mene je htio ići, a onaj drugi dio mene je govorio da ne bih smjela. Ipak odlučila sam da ću otići, opet je srce pobijedilo razum. Dok sam se spremala, razmišljala sam o nama. . . . . . . . . . . . . o tebi, o svemu što se događalo među nama u protekle 4 godine. Imala sam samo 16 godina kada sam te upoznala, kada si se doselio u moje mjesto. Od trenutka kada sam te prvi put vidjela zaljubila sam se u tebe, a i ti u mene. Nikada neću zaboraviti kada si me prvi put poljubio, kada si rekao da želiš da budemo skupa. Tada sam imala osjećaj da je cijeli svijet moj, dala sam ti svoje srce na dlanu i ti si ga uzeo, nisam žalila zbog toga. Znao si da si prvi i jedini muškarac u mome životu, znao si da te volim onako kako samo djeca znaju voljeti; čisto, iskreno, naivno, dajući cijelu sebe. .
Tada se dogodilo ono čega sam se najviše bojala, nakon 4 godine naše ljubavi, ja sam prvi put sa tuluma otišla sama kući. Rekli su mi da si ti odvezao onu plavu kuju kući. čitav svijet mi se srušio u samo jednoj sekundi, ti si me prevario. . .

Dok sam išla kući, suze su mi se slijevale a glavom mi je prolazilo samo jedno pitanje "Bože zašto?", ali odgovora nije bilo. Drugi dan si zvao, nisam se htjela javiti. . . bio si uporan, zvao si svaki dan, ali nisam se javljala. . . prestala sam odlaziti na mjesta gdje bi te mogla sresti, a i kada sam te slučajno srela, prelazila sam na drugu stranu, okretala glavu. . . srela sam onu plavu kuju jedan dan, i ona mi je rekla da si izvrstan u krevetu, da se nikada nije bolje provela. . . kako sam ju samo mrzila. . .

Sat je otkucao 21:00 sat i ja sam krenula na tvoju rođendansku proslavu. Dotjerala sam se najbolje što sam znala i umjela. Htjela sam ti pokazati što si izgubio. Kada sam došla svi su zanijemili i gledli prema meni. Nisam obraćala pozornost na njihove komentare već sam visoko dignula glavu i prišla ti. Pružila sam ti poklon i zaželjela sve najbolje, gledao si me ni sam ne vjerujući da sam to ja. pitao si me nešto, ja sam krenula da ti odgovorim, ali ona plava kuja se je stvorila pored nas, zagrlila te i rekla kako želi idući ples. Nisi joj ništa odgovorio, a ja sam se okrenula i otišla na drugu stranu, zamolila sam tvog prijatelja za ples na što je on odmah pristao. Nas dvoje smo plesali, a ti si stajao po strani, smijao se i pogledavao prema nama. Iako su svi mislila da se odlično zabavljaš, ja sam vidjela tugu u tvom pogledu, meni nisi moga sakriti ništa. . . nije me bilo briga što se u duši osjećaš jadno, pa i ja sam se tako osjećala. Tada je opet ona plava kuja došla do tebe, grlili ste se i smijali. . znala sam da je to gluma, da to radiš da bi mi napakostio, ali nisam mogla više izdržati, odjurila sam što su me dalje noge nosile. Trčala sam kao luda, željela sam što prije nestati s toga mjesta i otići što dalje od tvoje kuće. Kada sam se uvjerila da sam dovoljno daleko, usporila sam, ali tada sam u daljini začula nečije korake kako me pokušavaju sustići. Prepoznala sam te korake i opet potrčala, nisam htjela da me sustigneš, ali Bog ili sudbina su to htjeli, zapela sam za jedan kamen i pala. Došao si do mene i pružio ruku, nisam ju prihvatila već sam se sama podigla i krenula. kako me je samo noga užasno boljela, ali susprezala sam bol.

"Stani, kuda ćeš?"-upitao si me pomalo zabrinuto.
"Tebe je kao briga kuda ću? Uostalom, tko si ti da ti polažem svoje račune?"-ljuto sam odgovorila i nastavila dalje dok me noga rasturala od boli.
"Stani da razgovaramo, molim te, toliko si mi ostala dužna"-rekao si poput malog djeteta kad moli mamu novu igračku.
"Ja tebi ostala dužna? Gade odvratni!!!"-uzviknula sam, bijes mi je izlazio na uši
"Da, ti meni ostala dužna". rekao si kao da ti je čudno što se toliko ljutim
"Slušaj ti kretenu jedan, kako se uopće usuđuješ? Ma kako uopće imaš obraza nakon svega tražiti od mene da podmirujem neke dugove??"
"Dođi, idemo sjesti na klupu, ne mogu gledati kako skakućeš više na jednoj nozi. Dali te jako boli? hoćeš da te odvezem kod doktora?"-pitao si plaho.
"E nemoj molim te glumiti neku brižnu dušu, idem sjesti ali ne zato jer si ti zaslužio da sjedim s tobom nego samo i jedino iz tog razloga jer me noga užasno boli"-odgovorila sam, a u meni se sve slamalo od tuge. Tada sam bila sigurnija nego ikad prije da te volim više od ičega. Kada smo sjeli, ti si prvi počeo:"gle, ne znam šta je bilo s nama, ne znam zašto smo pukli, ali znam da jednostavno ne mogu bez tebe. Pošto si ti ta koja je odlučila reći zbogom našoj ljubavi, i pošto si ti prekinula svaki kontakt sa mnom, poštivat ću tvoju odluku, samo mi reci zašto? Već 3 mjeseca te zovem svaki dan kao zadnja budala, uporno me izbjegavaš i danas ne znam kojim čudom si se javila i odlučila doći! U čemu je problem? Pa ti si ta koja je sve srušila. . "

Slušala sam ga ne vjerujući vlastitim ušima, mržnja, prijezir, gađenje, bijes, gorčina, sve se nakupilo u meni.
"Ja sam odlučila jeli? Ma kako te samo nije sramota glumiti nekakvu žrtvu ovdje? Ali ne moraš lagati, nema nikoga u blizini, sami smo. Samo me zanima kako se možeš praviti idiot, kako imaš srca stavljati mi sol na još uvijek živu ranu? Zašto me uopće podsjećaš na to. . . "-Pukla sam , nisam više mogla izdržati, nakon toliko godina prvi si me put vidio kako plačem. . . ništa ti nije bilo jasno. Ali nastavila sam makar su me suze gušile:" Da pa naravno, ja sam kriva što si sa onog tuluma odvezao onu plavu kuju pravac u krevet, jelda? ja sam kriva što si me ostavio samu kao zadnjeg kretena da trpim dok mi se drugi smiju? pa da tko će drugi biti kriv nego ja?"

Gledao si me ne vjerujući. . . . "Ali ja. . . otkud ti da sam spavao s njom? Jesam, odvezao sam ju doma, ali rekao sam Bojanu da ti sve objasni. "
"Nije meni Bojan ništa objasnio, a nije mi ni trebao objašnjavati pa nisam toliko glupa a ona mi se poslije te noći hvalila kako si odličan u krevetu. "
"Pa ne vjeruješ valjda da. . . . . ?"
"Da si spavao s njome? Iskreno, nakon onoga što sam večeras vidjela, vjerujem više nego ikad"-suze su mi opet krenule, gledao si me, a ja sam htjela da istog trenutka nestanem sa lica zemlje, koliko me je samo ta prevara boljela. . . .
"Malena. . . "-počeo si, ali sam te prekinula.
"Ti nemaš pravo da me zoveš malena, izgubio si to pravo kad si nju pusti na moju stranu kreveta"
"Ali nije ono što ti misliš. . . "
"Naravno, nikada nije ono što ja mislim"-rekla sam cinično
"Ne budi takva, daj da ti barem pokušam objasniti, molim te"
"Ajde ali budi brz, moram ići kući staviti oblog na nogu"
"Hoćeš da te vozim kod doktora?"
"Neću kod doktora, ne izmotavaj se, nego ako hoćeš pričati počni već jednom"-bijesno sam rekla.
"Slušaj onu noć kad sam Melitu. . . "-počeo si
"Plavu kuju"-ispravila sam te
"Dobro, plavu kuju odvezao doma, nisam spavao s njom kunem ti se sa svime što volim"
"sva sreća što ja ne spadam u te koje voliš, jer kunut se i lagati"-dobacila sam cinično
"Ti spadaš u te koje volim i ne lažem zato se i kunem, ajde molim te pusti me da dovršim, prestani dobacivati komentare. "
"Ajde dobro"-pristala sam

"Dakle, nisam spavao s njom. Na tulumu se napila i počela raditi scene, ti si plesala u dnevnom boravku a ona, Bojan i ja smo bili u kuhinji. Počela je govorit kako me voli, kako će napraviti striptiz za mene, kako ti ne zaslužuješ da budeš sa mnom. . . i tako te gluposti. Bojan me je zamolio da ju odvezem doma jer sam bio jedini trijezan, a on je rekao kako će tebi sve objasniti. rekao sam dobro, a šta sam drugo i mogao pustiti ju da onakva pijana ide kući, da sjedne za volan i da pogine pa da ju cijeli život nosim na savjeti? dakle, odvezao sam ju, ostavio ispred kuće i čekao da uđe unutra, i vratio se na tulum. Tamo te više nije bilo, pitao sam Bojana gdje si a on mi je odgovorio da ne zna, da te zadnji put vidio ssa njegovim bratom u dvorištu. Ja sam u tom trenutku poludio od bijesa i otišao kući. Eto, to je cijela priča. "
Nisam mogla vjerovati, znala sam da mi ne lažeš, cijelo si me vrijeme gledao u oči, a i nikada nisi znao slagati niti jednu rečenicu a kamoli cijelu priču. U očima ti je pisalo da si iskren. Zbunjeno sam te upitala:"znači, Bojan, njegov brat, i ona plava kuja su sve to smislili da bi ja i ti prekinuli? Kakve koristi oni imaju od toga"-pitala sam skeptično

"Pa plava kuja je zaljubljena u mene, Bojan u tebe, a Bojanov brat im je samo pomogao. Valjda je tako bilo, otkud bi ja to mogao znati šta su se oni zapravo dogovorili?"
"Gorane. . . . . . "-počela sam, ali sam stala, nisam znala što bih ti rekla. Samo si me pogledao i sve ti je bilo jasno. Zagrlio si me čvrsto, a ja sam ovaj put plakala od sreće. Koliko sam samo bila sretna što je sve laž, odlučili smo se vratiti na tulim. Kada su nas vidjeli zagrljene neki su se čudili, a neki su znali da ćemo se pomiriti prije ili poslije. Plava kuja i Bojan su stajali u kutu i gledali nas sa mržnjom. Htjela sam im se osvetiti, ali sam odustala. . . čemu da se spuštam na njihovu primitivnu razinu. Uspjeli su nas posvađati, i time dobili samo jednu bitku, ali mi smo se pomirili i dobili rat. Otišla sam do frenda koji je puštao muziku i zamolila ga da pusti našu pjesmu, on je to učinio i nas dvoje smo sretni zaplesali u neke nove dane pune ljubavi uz obećanje da nas više nikada ništa osim smrti neće rastaviti. . . . . .

". . . . . . . . . . . . . . . . to čarobno jutro u očima mojim kad tvoja sam sva. . . . . . . . . . . . . . . . . . "

20.01.2007.

OSTAVI ME NA MIRU!!!!Molim te...

Po ko zna koji put u posljednjih dvadeset dana slusam poznatu melodiju koja upozorava na dolazni poziv s meni nepoznatih brojeva. Kao i uvijek pomislim da je mozda neko normalan napokon pa se javljam i opet mi je jasno da sam pogrijesila sto sam se javila...a pogrijesila je i ona...Nepoznata (BMW-ova navodna zena:S). Kolutam ocima i kazem joj da je pogrijesila,spustam slusalicu i bacam mobitel daleko od sebe...IZLUDJUJU ME!!!! Zasto me svaki dan mora neko podsjetiti da on uopce postoji??!! Ne zelim znati!!! Ne zanima me sta mu se desava u zivotu!!! I to da se ozenio (suplja) sam saznala jer mi je Nepoznata poslala poruku da ga zaboravim...nije mi bio ni na kraj pameti...tad sam vec bila sretno zaljubljena.
Razmisljala sam da promijenim broj, ali necu!!! Sad iz inata!!! Ko su oni, ma ko je ON da ja radi njega bilo sta mijenjam??!! NIKO!! BMW nije los momak,ali nije to sve za mene. Njegov stil zivota jeste izazov za mene, ali to ipak nisam ja. Znam da zeli da reagujem na sve ovo, da ga nazovem, mozda da se pomirimo ali nema sanse!!! Pruzila sam mu priliku da pokaze koliko moze. Pokazao je...NISTA. Sad nek zivi s tim!!!

20.01.2007.

Mail koji nisam imala hrabrosti poslati...

.........................................................................................................................................
Ne znam kada ces ovo procitati...nije ni bitno...kad god procitas, dobro je. Ne znam ni sta sam htjela napisati, ni koja je svrha svega ovoga...ma dok pisem ima svrhu...
Placem...odavno nisam, i nisam ni mislila da cu uskoro imati razloga za to, ali et...s razlogom je...ili nije...
Izvini sto je sve ovako konfuzno, ali ja ti ipak moram napisati ovaj mail. Ono sto sam ti htjela reci (sjetila sam se u medjuvremenu), jeste da me stvarno zaboljelo ono sinoc, ono kad si mi rekao da si mi na pocetku govorio da me volis a ustvari to nisi osjecao :(((((... Necu te osudjivati, samo te molim da mi vise nikad to ne kazes...sve dok "mislis" da me volis, NE VOLIS ME, i ne zelim da mi govoris to ako to stvarno ne osjecas...
Ne znam jesi li uopce svjestan koliko svaka tvoja rijec utice na mene?? Ja cu danima biti u bedu nakon ovoga, ali neka…tako mi i treba kad sam glupa i naivna!!!
Pitam se kako bi bilo da sam ona od prije?? Da i tebe kao i ostale vucem za nos, varam te na svakom koraku i budem ona stara, bezosjecajna kucka??? Tada bi vjerovatno sve ovo bilo drugacije… I ti bi (kao i oni sto su) me cuvao kao kap vode na dlanu, zvijezde bi mi skidao za moje mrvice… Ali ja jednostavno vise nemam snage za to!!! Ne zelim vise da se budim s onim osjecajem praznine, ne zelim da ne osjecam…
Jedino sto znam je da te volim, i da cu te uvijek voljeti…ostalo sve je sporedno…

20.01.2007.

:))))))

Nemogu reci da je ovo prica mog zivota, i cisto
sumnjam da cu ikada biti u stanju da napisem
tako nesto, i da su svi u mogucnosti da to
procitaju...Ipak, ovo je prica samo o jednom
djelu moga zivota, djelu zivota koji neznam
dali bi vise voljela da zaboravim, totalno
izbrisem iz glave,


dio zivota koji bi voljela da
sam samo prespavala ili da se jednostavno
nikada nije dogodilo, ili dio... koji ponekad
zelim da pamtim... mozda kao lekciju iz
citavog zivota, za one dane koji dolaze.....
Tuga, Bol. Opet zalazi pod kozu. Ruši sve zidove
koje sam gradila protiv nje. I obuzima me,
snazno i jako. A ja opet nemocna da se
oduprem, prihvatam je, upijam je u sebe i
brodom sjecanja se vracam u zaliv proslosti.
Jako je cudno kako za tren mozes da budes
tamo gdje zelis. Ono vrijeme, iste pjesme,
iste osobe, i opet sve isto kao da nikada nista
nije bilo. Sve dok se ne probudis. Ljubav, da
moja slaba tacka. Ne nisam osoba koja
mjenja momke svakog dana. Jednostavno u
srce mi mogu uci mnogi, ali ne svako u
njemu moze ostat. Prva ljubav vjecno ce
ostat u meni. Ostao je samo trag proslosti
moje, al sudbina je ucinila svoje. Tako to
obicno bude, i svako ko kaze da ljubav na
daljinu uspije mozda i ne bude u pravu. Ja
sam to zeljela. O boze zeljela sam vise nego
ista na ovom svijetu. Voljela sam ga. Bio mi
je sve. Istina jeste da je bio i ostao daleko.
Kako sam ga zavoljela i kako ga jos volim
stvarno neznam , to je nesto jace od mene.
Zbog njega sam ubijala samu sebe, ali
vrijeme je cinilo svoje, daljina je cinila svoje,
a on, on ostao je isti samo sto sam se ja
mjenjala. poslije toliko vremena , digla sam
ruke od svega, i sama sa sobom krenula ka
dnu.. lagala sam sebe da me nikad nije volio.
Mozda sam i bila u pravu, al to je bio veoma
lak nacin da slazem sebe i odem, odem
negdje gdje me vukla zelja. Tamo negdje
gdje nista nije vazno. Gdje je sve samo pusto
bas kao i moj zivot. I onda ... opet on.. pruzio
mi je ruku... spasio me pada i nemira, spasio
me i ostao kraj mene. Opet mi je otvorio oci
dao ono sto mi je trebalo i ako je bio suvise
daleko. Stvorio vjeru i zelju za zivotom i opet
nestao. Mozda je greska bila u meni ali zar je
vazno sada ko je KRIV?? nije... On ima dio
srca mog, dio mog zivota koji ne zelim da
mjenjam i da nepostoji nebi postojala ja. Da
sjecam se bilo je to NE bas tako davno, nije
se puno toga promjenilo, zivot ide istim
stazama.
Ali potpuno sam sigurna da jedna stvar u
mom zivotu NIKAD nece da se pormjeni.
ON ! Bio je i ostao moje sve. I sada kada je
daleko. Sada kada znam da je proslo sve, da
je kraj, pokusavam da skupim snage i
zaboravim na sve - iako i sama znam da
necu uspjeti. Iako znam da ja to ne zelim..
Jos uvjek kad zaspem vidim njegovu sliku,
jer to je sve sto imam. I ujutro kad ustanem i
shvatim da je sve samo san, da je on i dalje
daleko. Cesto ga trazim u prolazu, u tudjem
koraku, trazim ga na raskrsnici od jave
prema snu iako znam da je uzalud.
Boze hvala ti sto dao si mi sansu da ga
upoznam, da ga volim. Koliko sam ga voljela
i koliko ga volim !!!!!! Volim ga. I iako je
daleko i nije moj. Glupo je rec da volim
momka kojeg nikad nisam vidjela, prosto
je "neizvodljivo" ali volim ga . I posle njega
znam da niko nece biti isti cudno zvuci.
Znam i sama, al tako je. Docice novi dan, s
njim nove zelje, i ljubav ce jednom doc. Ali
niko nece imat onaj osmjeh, vidjen samo
preko slike i onaj glas tako simpatican, oci
meni jako drage Zelene.. A ja i dalje idem u
novi dan budna cekam nove zore, ali nekad
pozelim da ih i ne docekam.. Znam da svaki
novi dan donosi nesto novo.
Donosi dane koji mi trebaju. Jer svakim
novim danom misli ce me njemu vuci. To je
ono sto ce me ozivjeti. I nada koja ce vjecito
u meni biti Sasa.. Da cu te jednom jednog
dana vidjeti. Jer ja nisam kukavica, ne bojim
se priznat i ne zelim sakrit.

Zelim voljeti.

20.01.2007.

ISTINITA LJUBAVNA PRICA....

Ovo je istinita prica, i ovo je ujednno i posveeta momku za kojeg se ja udajem i koji je pobijedio rat za mene, samo da bi se ponovo vratio u moj zivot i da bi me ucinio sretnom
Iako sam veoma otvorena osoba i volim da pisem price, trebalo mi je vremena da zapocnem ovu pricu. Ni sama ne znam zasto. Mozda zato sto je ovo istinita prica.

Bojala sam se da cu ovu pricu napisati prekratku i izostaviti sve vazne detalje, a nisam zaljela da napisem sve detalje jer sam sebicna i nezelim da podijelim sve ovo sa drugima, jer ovo se je meni desilo a ne nekom drugom. A u ostalom i ako zapocnem da pisem duzu pricu i detaljniju, nikad je necu zvrsiti jer ja nikad necu prestati da ga volim.....
Bilo je 31og Augusta, 2001, Subota. Izisla samu disko sa rajom i ludo se provodila. Moje prijateljice su plesale i provodile se, ali ja nisam mogla ni sa kim da plesem. Imala sam neki predosjecaj da ce se nesto desiti. Pretvarala sam se da mi je lijepo sa njima ali u dusi sam umirala. Pocela sam i ja da plesem i slucajno sam se okrenula......... skamenila sam se.... Srednje visine, obrijane glave i smedih ociju stajao je u kutu diska i posmatrao me je. je Gledali smo seu oci i bez rijeci uputili se jedno prema drugom, da bismo se sreli negdje na sredini podijuma i bez i jedne jedine rijeci poceli plesati. U tom trenutku nisam ni o cemu drugom razmisljala nego o njemu, koji je bio tu pored mene i gledao me u oci strasno. Nismo pricali, samo smo plesali. Nasa tijela su se pomijerala u perfektnom ritmu, kao da smo plesali godinama. Bili smo sami na svijetu i niko drugi nam nije trebao. Osjetila sam da i on mene voli, i znala sam da i ja njega volim. Kad vise nismo mogli da plesemo, kad smo izgubili dah, pozvao me je da popijem pice sa njim. Pristala sam i sjeli smo za bar.
Imao je sexy glas, ne bas toliko sexy koliko senzualan, a zvucao je jos bolje zato sto su moje oci bile prikovane za njegove pune, svjetlo roze uzne. Upravo u tom trenutku govorio mije sta ga dovodi u ovaj grad, ali ja nisam slusala sta govori, samo sam posmatrala njegove usne. U tom trenutku zeljela sam samo da ljubim te usne. Mislim da je procitao moje misli nasmijesio se, a bijeli zubi su se pojavili iza tih lijepih senzualnih usana. Ja sam samo stojala tu i gledala u njega zbunjeno. Rekao mi je da se ne bojim i onda me njezno poljubio. Rekao mi je da sam ja nesto sto je on oduvijek trazio od zivota i pitao me da budem njegova djevojka. Neznam zasto ali pristala sam, i tada me je on njezno poljubio, i od tada smo provodili maximalan dio vremena zajedno.
Isli smo zajedno na college, cak smo uzeli i iste casove i radili zadacu zajedno. Radili smo istu smjenu tako da bi smo mogli da provedemo svaku sekundu vremena zajedno. Vikende smo provodili kod njega ili kod mene i to su bili dani koje nikada necu zaboraviti, dani koji su zacrtali duboku crticu u mom srcu i mom zivotu, dani koji su promijenili moj zivot i moju sudbinu. Bila je to ljubav na prvi pogled i kao da smo to oboje postovali nikad se nismo svadali.
Nikad necu zaboraviti dan kad nam je bilo mijesec dana. On je napravio veceru i pozvao me da proslavimo. Kupio mi je crvenu ruzu i obecao da ce mi za svaki mjesec dana provedenih zajedno kupiti ruzu vise. Tu noc smo vecerali i ja sam provela noc kod njega. Bila je to najljepsa i najromanticnija noc na svijetu. NIje me forsirao da vodim ljubav s njim, ali to je bilo nesto sto sam ja htjela. Znala sam da ce sve biti kako treba, i najbolje od svega znala sam da me voli i da i ja njega voim. I bilo je. Moji najskriveniji snovi su se ostvarili tu noc. Bila sam na sedmom nebu, i znala sam da bih sve dala za njega. To je bio samo jos jedam dokaz njegove ljubavi prema meni.
Sest mjeseci, dan za danom bili smo zajedno. Nikad se nismo posvadali, voljeli smo se jos vise. On je bio iskren prema meni i znala sam da me nebi povrijedio. I sve do tog dana, tog prokletog februarskog dana. Znala sam da nesto nije u redu kad me je to jutro nazvao i rekao da nece ici na cas i da ce me nazvati kad se vratim kuci. Otisla sam na cas, i mislila sam na njega. Nisam mogla da se koncentrisem. I sve je bilo cudno. Navikla sam se da on bude sa mnom, i sve je bilo prazno, kao da su svi gledali u mene i pitali se gdje je on. Nisammogla docekati da zavrsim cas i krenula sam kuci. Moj pogled je bio prikovan na telefon i samo sam cekala da me nazove. Nazvao me je kasno na vecei bio je pijan. Kao da se nesto slomilo u meni, znala sam da nesto mije u redu i pitala sam se da li sam ja to nesto pogrijesila. Rekao je da moramo pricati ali tek sutra. Nisam mogla spavati tu noc. Kad sam ujutro ustala imala sam velike plave krugove ispod ociju. Cekala sam da me nazove,a li nije me nazvao. Na kraju sam otisla i pokucala na vrata njegovig stana. Niko nije otvorio, pa sam otisla kod njegovog prijatelja da provjerim da li je tamo. Njegov prijatelj je imao neki cudan izraz na licu kad mi je otvorio vrata i dao bijelu kovertu. Dok sam otvaral kovertu srce mi se lomilo i dok sam citala kroz redove gusila sam se u suzama. Ne to ne moze biti, ne dragi Boze, to nije moguce..... Zasto????? nakon svega ovoga sto se desilo....neeeeeeee...Nisam znala sta da radim pa sam otisla kod prijateljice i samo sam pala u njen zagrljaj. Nisam mogla da vjerujem da me je ostavio, jos uvijek sam vjerovala da me voli. Ali nije to on krivm stoje morao ici iz mog zivota. Uporno sam pokusavala da nadem odgovor na pitanja na koja nisma mogla naci odgovor, a u glavi mi se vrtilo samo jedno pitanje "ZASTO BOZE, ZASTO?"
Sve je podsjecalo na njega i zeljela sam da mi se vrati... Ali on je odnijeo pola mog zivota sa sobom, i nikad ga necu dobiti nazad........
Prije nekoliko noci, moj telefon je zazvonio i vidjela sam nepoznat broj. Javila sam se i cula meni jako poznat glas. Nije se predstavio ali sam znala da je on. Dogovorili smo da se nademo na istom mijestu gdje smo cesto sjedili i pili kapucino. Mislila sam da ga vise ne volim, ali duboko u sebi znala sam da ga volim.... i u ostalom on mi je dugovao odgovore na veoma vazna pitanja. Otisla sam i dobila sam odogovore na sva pitanja koja sam se pitala sve to vrijeme. On se vratio ponovo u moj zivot i planiramo da zavrsimo skolu zajedno i da se vjencamo na ljeto, tacnije 31og Augusta 2004 godine.
Ako neko kaze da iskrena ljubav i ljubav na prvi pogled ne postoje, laze.......... LJUBAV postoji, ja sam svjedok....

19.01.2007.

samo za ljubav mog zivota

A sve je pocelo sasvim slucajno, pojavio se u mom zivotu kao slucajni prolaznik. Kao neko ko dodje i ode sa prvim zrakom sunca. Tih dana nisam ni slutila da ce se savrseno uklopiti u moj idealni svet, da ce biti cak jedina osoba koja ce uspeti da mi ukrade srce da podigne moje carstvo, zavlada njime kao da je citav zivot bio tu. To je covek sa najlepsim pogledom, sa najlepsim osmehom, njegovo ime meni znaci sigurnost da NEDIM bas ta osoba, a pre svega covek se savrseno uklapa u moje davne snove. On je idealizovao moj savrseno idealni svet, on ga je sada ucinio jacim i sigurnijim. PITACETE SE ZASTO? A ja odgovor mozda i ne znam, znam samo da se nalazi izmedju redova ove price ko ne shvati sta ta osoba meni znaci u “MOM TAKOZVANOM IDEALNOM SVETU” znaci da uopste nije ni trebalo citati ove redove. -

Veceras zamisljam da vila ja sam, da prolazim poljima zrelog zita da koracam mrakom ka tim najlepsim ocima, i kao da se tu sklapaju oci kao da na kraju tog polja vidim tebe toliko je zelje u meni da te mogu i dodirnuti kroz mastu. A znala sam da ce nas svaki rastanak do sledeceg vidjenja nositi mastu, moju zelju da tebe poljubim da ti padnem u zagrljaj kao i svaki put kada se rastajemo dok tebe posmatram kako nestajes, gubis se iz moga vida ali ne iz srca. Ne sa tog mesta tesko da ces nestati i vec su pusta ta moja polja i nikoga vise ne mogu videti samo senke meseca i zvezda i zito koje se ogleda u mojoj dusi. A smela sam se zakleti da vise niko nece moci uci u moj zivot, a sada se branim tvojim pogledom, tim najlepsim ocima, branim se od svega sada zracim tvojim imenom. A bila sam senka, ranjeno srce malo, bila sam svima nebitna, tuzna, nesrecna i nije mi zao. KRAGUJEVAC moj grad, danas je tuzan, zima ga je uspavala, a i ja sam se uspavala u njemu do sledeceg vidjenja sa tobom, sedim, odbrojavam dane. Cekam na stanicama bola taj voz srece koji ce me voziti ka tvom gradu, zagrljaju, usnama. I ko kaze da je daljina put ka zaboravu, kada nas ta daljina spaja svakim danom smo sve jaci, izdrzljiviji, sacekamo vikend koji provedemo samo kako to nas dvoje znamoi i opet tako. Ali znam da ce mo za koji mesec, godinu, biti najsrecniji zivecemo zajedno imacemo bebu malu, slatku i tada ce ta daljina biti prolazna, tada cu se smejati kada sam plakala za tobom u svojoj sobi zato sto si bio daleko a trebao si mi. Tada ce sve ovo tuzno biti srecno i necemo vise setati tuznih pogleda kroz tvoje ulice. Bicemo srecni cak i kada kisa pada i necemo biti sami, bice i ona snama nasa beba.

BY:***happy girl***
  I-6 GIMNAZIJA "OBALA"

19.01.2007.

DOBRODOSLA BOLI

Nocas zelim da vrisnem!!!Ja nemam snage za dalje,ja vise ne mogu da trpim bol.Nocas zelim da umrem!!!Kad njega vise u svom zivotu nemam,ni on mi ne vrijedi,ni on mi ne treba.Uzeo je sve sto je mogao,a ostavio samo prezir.To je jedino sto nakon svega mogu osjecat prema njemu.Prezir savi njegov njezni dodir,savi nas zajednicki trenutak.Nocas ja molim Boga da ga mrzim!!!Ako je to sve sto je htjeo od mene,nerado cu mu ispunit i tu zelju.Nije lahko mrziti nekoga koga si volio,alion to ne zasluzuje,bez imalo kajanja s moje strane.
Ja nocas opet zelim njegove ruke oko svoga struka i njegove poljubce,najnjeznije,najtoplije.Ja ceznem za njima ,umirem za njima.Boli spoznaja da njemu nije stalo,da je njegovo srce samo tvrdi kamen,hladan i grub.Boli spoznaja da mu nista nisam znacila, da sam mu bila samo igracka.Da on se zaista poigravao sa mnom,ali to uopste nije izgledalo tako.Pomislio bi covijek da me je volio,ali laz je bila njegova najveca strana.Tkao je!Oduvijek mi je davao laznu nadu,svaki dodir kojeg sam smatrala njeznim je bio lazan.na najbolji moguci nacin,onako kako je samo on znao.
Nocas moje srce opet pati,nocas ono nije voljeno vec samo povrijedeno!!!
Nocas ljubav za njega ne postoji,ni za mene jer ja je ne zelim.Ako njega nemam ne moram vise nista da imam...ni srce...ni dusu.On me ne voli...DOBRODOSLA BOLI.  

BY:SEMRA DZAFEROVIC
   I-6 GIMNAZIJE "OBALA"

19.01.2007.

"zbogom zivote"

Umirem...Zelim pred kraj da ti kazem samo par rijeci.Ovo je moj kraj!!!
Ne krivi sebe za moju smrt,mada je to istina.Nemas razloga za kajanje,za griznju savjesti.Nisi volio,vrijedao si.Ne moras nikada ni upiti ove rijeci,smilovat se mojim suzama.Ostani hladan kao sto si i dosad bio.Dokrajci me jos vise.Uzeo si mi dusu i nista ti vise od mene ne treba.Ranio si mi srce,pucao si namjerno.To si htio,to si dobio.Ne smijem ti reci da te volim ,ne smijem sebi stvarati jos goru situciju.Tebe to i onako ne zanima.Moju ljubav ti nikada nisi zelio samo za sebe.Uzalud sam vjerovala tvojim rijecima kako sam tvoja.Ti to nikad nisi mislio,ali si govori.Voljela dsam te ko Boga,ubila bih zbog tebe.Niko mi nije bio vazni i preci od tebe,ali nikd te nije zanimalo.
Pamtit cu i prokljnjat....
Pamtit cu dodire,prokllinjat cu ih.Proklinjat cu tebe.....jer ja zbog tebe umirem zivote.I posljednje sate zivota posvecujem tebi.Poklanjem ti ih bez imalo kajanja,njih i cijeli svoj zivot.Samo ti si bitan,samo sam tebe voljela.Samo tebe.Zaboravi da sam postojala,da sam te voljela.Nikad ti nije bilo vazno,zasto bi i sad.Nekad ces i ti osjetiti bol i patit snazno kao ja.Kada jednom sve to prodes tada se sjeti da sam te voljela i da sam patila,da sam zbog tebe umrla.Tek tada ce ti biti oprostenoza sve sto si ikad nacinio,tek tada ce da zacijeli rana na srcu koje te voli najvise na svijetu.... 


BY:SEMRA DZAFEROVIC
   I-6 GIMNAZIJA "OBALA"

19.01.2007.

ANDEO PRICA I

Popodne. Tipičan jesenski dan. Vani je padala kiša, a ja sam u kući listala stranice ispisanog dnevnika. Prisjećala se svih lijepih trenutaka koje smo proveli zajedno. No sad je gotovo… Gotova je moja ljubavna priča s Danielom. Ostavio me. Ostavio me nakon godinu dana zajedničkog života. Nakon skupa provedenog ljeta. Nakon sveg što smo imali. Ne znam nakon čega sve ne. Ali gotovo je. Vrijeme je da zatvorim stari dnevnik, otvorim novi i okrenem novu stranicu. S tom stranicom počinje i moj novi život.

♥ Mogu ja bez njega, uostalom nije mi ni značio toliko da mjesec dana tugujem zbog njega, nije on toga vrijedan. – mislila sam, ali duboko u sebi sam znala da to nije istina. Bio mi je sve.

♥ Ma preboljet ćeš ti njega. – znala mi je govoriti Dina.

Ali ona nije znala kako je to. Ona nije znala kako je kad nekog dečka voliš više od sebe i prvo se dobro namučiš da ga osvojiš da bi te on na kraju ostavio. Ona nikad nije voljela nekog dečka kao ja Daniela.

Prolazili su dani, tjedni, mjeseci. Pokušavala sam zaboraviti Daniela, ali nisam uspijevala. Gdje god da sam se okrenula, vidjela sam ga, noću ga sanjala, čula njegov glas. Poludjela sam. Željela sam ga preboljeti, ali ljubav je bila jača od mene. Jedina utjeha mi je bila pomisao da ću jednom sresti dečka kojeg ću voljeti više nego Daniela, ali me on neće ostaviti. Samo sam željela da se to «jednom» dogodi što prije.

Prošla je jesen, zima je bila na samom izdisaju, proljeće na vratima. Ptice su veselo pjevale, iz zemlje izniknule su prve visibabe. Ja sam još bila tužna.

Na Valentinovo sam imala dečka. Nisam htjela i taj «veliki» dan provest sama. Dean me volio, to mi je bila jedina utjeha. Bila sam s njim, a još uvijek patila za Danielom. Dok sam ga ljubila, zamišljala sam Daniela… Znam, to nije bilo fer od mene… Izašli smo za Valentinovo i drugi dan sam ga ostavila.


I dalje su prolazili dani. Došao je i dan mog 13. rođendana. Odlučila sam otići s frendicama u Best i zabavit se. Bila je subota. Krenuli smo. Nisam očekivala nikakvu dobru zabavu, ali bar ću se naplesati. U tramvaju je bila gužva. Željela sam kući.

Ipak sam otišla u Best. Nisam htjela provest još jednu večer uz Danielovu sliku.

U disku me sve podsjećalo na njega. Sara je imala dečka, Patrika, Simona također, Alena, Dina je bila u Markovom društvu s kojim je izlazila već nekoliko tjedana. Jedino sam ja bila sama. Bez Daniela. Rekla sam da ga neću spominjat, a evo, opet sam govorila o njemu.

Otišla sam plesati da ga zaboravim. Plesala sam sa Sarom uz melodije Let me blow your mind. Odjednom mi se pogled zaustavio na prekrasnom dečku smeđe kose koji je stajao kraj šanka. Bio je lijep, ali me još nešto u njemu užasno privlačilo. Nesvjesno sam ga gledala. O ne, vidio me! Smiješio mi se. To mi je dalo nadu i odlučila sam mu se približiti. Primila sam Saru za ruku i odvela je do šanka. Stala sam pored njega, naručila Fantu Exotic i započela razgovor.

♥ Često si tu? – pitala sam ga.

♥ Da, skoro svake subote. Ti? – odgovorio je. Koji glas! Zaljubila sam se!

♥ Pa… ne baš. Tu sam tek treći put. Daleko mi je do kuće, a ni ne da mi se…

♥ I meni je daleko, a ipak sam uvijek tu. Kaj imaš ljubavnih problema? – pitao me.

Pažljivo sam slušala svaku njegovu riječ. Željela sam što bolje zapamtiti taj glas.

♥ Da, kak znaš? – čudila sam se.

♥ Pa tko bi propustio provod u Bestu ako nema ljubavnih problema! To se već zna! – činilo se da se razumije u to.

♥ Pa šta onda?? Ti nikad nisi imao ljubavnih problema?? Tebi sve uvijek ide savršeno, zar ne?

♥ Ne… Ali mi dečki se brže oporavimo od prekida nego vi cure.

♥ Pa vi nas i ostavite!

♥ OK. Čuj, ja ni ne znam kak se zoveš, a već se svađam s tobom!? – prekinuo je tu «svađu».

Morala sam mu nekako privući pozornost. Sara je u međuvremenu nestala.

♥ Imaš pravo. Ja sam Lea, ti?

♥ Matija. Tu si sama il’ s društvom?

♥ S društvom. Ali čini se k’o da sam sama. Svi su oni u parovima, a ja sam solo… - potužila sam mu se.

♥ I ja isto. A dobro, kad si s društvom, ništa onda.

♥ A kaj bi bilo da sam sama?

♥ Mislio sam da odemo malo van…

♥ Mogu ja van. Sigurno im neću nedostajat. – prihvatila sam poziv. Već sam bila toliko zaljubljena da bi otišla bilo gdje s njim!

Bili smo vani, pričali o bezveznim stvarima i kružili oko Besta. Doznala sam sve više o njemu – preziva se Lončar, ima sestru Tihanu, psa Kinga, igra košarku, živi u Novom Brestju u Sesvetama…
Hej, pa ja tamo živim!

♥ Novo Brestje???? Koja ulica? – pitala sam.

♥ Narcisa. Zašto pitaš?

♥ Ja živim tamo… U Orhideji… - presretna sam. Znači, ovo nije zadnji put da ga vidim, definitivno!

♥ Savršeno! – pričao je tiho da ga ne čujem – Ovo nije zadnji put da je vidim!

Ali ja sam to ipak čula.

Vratili smo se u Best i nastavili plesati. Pjesma je završila i upoznala sam ga sa Sarom, Simonom, Patrikom, Markom, Dinom i Alenom.

♥ Matija! Kaj ćeš ti tu? – Patrik je pucao od iznenađenja.

♥ Tu sam svaku subotu. Kak to da si ti tu?

♥ Čekaj malo, vi se poznate??? – bila sam još više iznenađena od Patrika.

♥ Naravno, idemo u isti razred.

♥ 8.d?

♥ Da.

♥ I nikad mi nisi rekao da imaš tako zgodnog frenda?????? – bila sam “ljuta” na njega, Matiji je bilo užasno neugodno.

♥ Nisi pitala!

♥ Ma daj, nisam ja toliko lijep! – umiješao se Matija.

♥ A ne, nije! – komentirala ga je Sara potiho.

♥ Kaj ja to čujem da se još neki ovdje zanimaju za njega!! Nemam valjda konkurenciju!? – šalila sam se.

♥ Ne…

♥ Ionako ti pobjeđuješ! – rekao je Matija.

♥ Stvarno????

♥ Naravno!

Bila su dva ujutro. Morali smo kući. Budući da smo svi blizu stanovali, išli smo zajedno. Matija i ja držali smo se za ruke. Bila sam totalno zaljubljena!

Matija me dopratio kući. Uživala sam. Dao mi svoj broj mobitela (ja sam svoj njemu već davno dala, još u Bestu) i ljubio me za rastanak. Bilo je fantastično!

♥ Rekla si da imaš problema u ljubavi. Odsad više neće biti tako jer ćeš bit moja cura, zar ne? – rekao je ono što sam čekala već 3 sata.

♥ Naravno! Volim te! – odgovorila sam i nježno ga poljubila.

Ležala sam na krevetu. Nije mi bilo jasno kako je cura koja je tužna već mjesecima odjednom postala najsretnija na svijetu. No nisam se zamarala time.


Odjednom mi je na pamet pala moja naj-naj Iva. Nazvala sam ju!

♥ Yo ljubavi! – rekla sam.

♥ Pričaj! Sretna si, mora da se dogodilo nešto važno, važno, važno!

♥ Aha… imam dečka, imam dečka!!! Zove se Matija, ide 8. razred, upoznali smo se u Bestu i živi u mom naselju. Kaj može bit bolje od tog???

♥ Zaboravila si jednu vrlo važnu činjenicu – izgled???

♥ Ah… tamne plave oči, smeđa kosa, osmjeh iz snova… k’o da je upravo sišao s modne piste…

♥ Ok, vidimo se u ponedjeljak, dolazim upoznat tvog dragog!!!!

♥ Stvarno??

♥ Naravno!

♥ Onda se vidimo! Ne zaboravi pidžamu!

Nazvala sam i Saru.

♥ Znaš šta je novo? Imam dečka!!!!!!!!!! – bila sam neizmjerno sretna.

♥ Matija???

♥ A tko drugi? Poljubio me i sad smo zajedno! Bilo je fantastično! – prepričavala sam joj.

Zatim sam se javila Simoni. Sara je nazvala Dinu i sve joj ispričala.

♥ Bok!!!

♥ Oooo, netko je jako sretan!!! Pričaj! – odmah je prešla na stvar.

♥ S Matijom sam! Ljubili smo se!

♥ I????

♥ Savršen je!

♥ I zgodan…

♥ Znači istina je ono kaj sam rekla da imam konkurenciju! Ali čula si, ja pobjeđujem! – zezala sam se.

♥ Ma daj!

♥ OK, moram ić', sad će me Matija zvat…

♥ Znam da ti je to sad najbitnije na svijetu. Bye!

Prošlo je nekoliko minuta. Matija je napokon nazvao.

♥ Kako je moja najdraža cura na svijetu?

♥ Savršeno čim si me nazvao!

♥ Nađemo se sutra u 7 na starom igralištu, može?

♥ Super! Bye! Volim te!

♥ I ja tebe! – završili smo razgovor.

Na vratima sobe pojavile su se moje dvije sestre – Karla (15) i Sabina (10).

♥ Laaaa laaaa la la!!! Imam dečka! La la laaa!

♥ Oooo! – iznenađena je bila Sabina. – kak se zove?

♥ Matija. Matija Lončar. – odgovorila sam.

♥ Lončar??? Pazi se njega, on nije uvijek iskren s curama… - upozorila me Karla.

♥ Joj, Karla, šta ti znaš! K'o da uopće znaš tko je on!

♥ Smeđa kosa, tamnoplave oči, živi u Narcisi, ide 8.d, svaku subotu je u Bestu, ima sestru Tihanu…

♥ Ok, znaš tko je, al ta tvoja priča je previše apsurdna da bi bila istinita. Spusti se na zemlju i živi život bez paničarenja!

♥ Ti si ta koja živi u oblacima! Uvjerena si kako se tebi ne može dogoditi ništa loše! Prekasno ćeš shvatit da nije tako i onda ćeš biti razočarana puno više nego što bi bila sada.

♥ Stvarno znaš upropastit raspoloženje! – zavrištala sam Karli na uho, izletjela iz sobe i zalupila vratima tako jako da je mami dolje u kuhinji pao tanjur iz ruke.

19.01.2007.

ANDEO PRICA II

Došla je nedjelja. Bližilo se 7 sati. Čekala sam ga.

Bilo je 8 sati. Još uvijek ga nije bilo. 9 sati. Nije došao. Pola 10. Otišla sam kući sva u suzama. Sigurna sam da me je i on samo htio iskoristiti. U tome nije bilo ništa neobično.

Bila sam doma. Pokušavala sam zaspati, ali nisam uspijevala. Mislila sam na Matiju i pokušavala shvatiti zašto mi je i on to napravio. Karla je imala pravo.

Otkucala je ponoć. Dosadilo mi je samoj sebi postavljat pitanja na koja nemam odgovor. Zvala sam ga. Javio se.

♥ Bok!!! Kak si? – pitao je.

♥ Loše. Zašto nisi došao?

♥ Gdje???

♥ Nemoj se pravit glup, dobro znaš da smo se jučer dogovorili da se nađemo na starom u 7!

♥ O, ne! Sorry, zaboravio sam. Morao sam učiti fiziku za test i potpuno sam zaboravio da se trebamo nać’. Oprosti mi…

Možda je isprika zvučala glupo i ne uvjerljivo, ali vjerovala sam mu. Barem sam to željela. Dogovorili smo se da se nađemo sutra.

♥ Može sutra u 8 na starom? – pitao je.

♥ Dobro, ali da si došao. Ak’ ne dođeš…

♥ Ma naravno da ću doć’! Volim te! Bye!

Nadala sam se da će doć’. Mogla sam poludjet da sam saznala da me i on hoće iskoristit… Da bar to nije istina!

Ponovo je bilo 8 sati. Bila sam na starom. Kasnio je 10 minuta. Još ga nije bilo.

♥ Dođi, dođi, Matija… Dođi… - tiho sam govorila i odmah pomislila na najgore.

Netko mi je prišao s leđa. Okrenula sam se i ugledala njega s crvenom ružom u ruci.

♥ Cvijet cvijetu! Dugo me čekaš?!

♥ Ne, nekoliko minuta. Zaš’ jučer nisi došao?

♥ Pa… rek’o sam ti. Nisam mogao. Morao sam mami pomagat nešto…

Čekaj malo… Jučer mi je rekao da je zaboravio, da je učio fiziku, a danas da je morao pomagat mami…

Zaboravila sam to. Mislila sam da je umoran pa ne zna što govori.

♥ Idemo na klupicu! – predložila sam.

Otišli smo na klupicu, zezali se, ljubili… Spustio je ruke na moje bokove i poklonio mi poljubac.

Krenula sam kući. Ponoć je već davno prošla. Nitko nije ni primijetio da me nema.

U pola dva zazvonio je telefon.

♥ Koji luđak zove u ovo vrijeme??? – rekla sam sama sebi.

♥ Bok! Jesi budna? – bio je Matija.

Znači on je bio taj luđak.

♥ Jesam, al jel’ ti znaš koliko je sati? Pola dva!

♥ Sorry, morao sam te čuti…


Iva je došla u ponedjeljak k meni. Otišle smo s Matijom na pizzu u Amforu i dugu šetnju Brestjem i Retkovcem. Nas dvije smo se stvarno napričale, ali i Matija se često uključivao u razgovor. Bio je toliko drugačiji od ostalih dečki. Oni bi cijelo vrijeme samo šutjeli, no on je o svakoj temi znao reći nešto.

♥ Lea, si probala novi Givencijev parfem «Eau Torride»? savršen je! – pitala me moja best frendica.

♥ Neki dan sam bila u Irisu, nisam ga vidjela!

♥ E cure vi se kužite u parfeme, kad izlazi novi Hugo Boss? – bubnuo je Matija.

♥ Ajd' odi kasnije sa mnom do Irisa, pa ćemo pitat. Moram po Ultra Violet i novi Baby Doll, nemam ga više!

♥ I, šta kažeš na mog dragog? – pitala sam Ivu kad smo ostale same.

♥ Jebote, pa di si ga našla?! Jel' ima kojeg brata blizanca za mene? Užasno je zgodan i zabavan, savršen!

♥ Ima samo sestru, 'oćeš nju?? – zezala sam ju.

♥ Kaj ti to misliš o meni?!! Nisam lezba!

♥ Nikad se ne zna! Joj kak ću uživat dok ćemo Matija i ja šetat gradom! Sve će cure buljit u njega, a on je moj!! He he!


Navečer smo se Matija i ja uputili u moju najdražu parfumeriju «Iris» u Preradovićevoj.

♥ Dan! Ste dobili «Eau Torride»? ima još Baby Doll-a? Niste valjda prodali sav Ultra Violet?! – zasula sam prodavačicu Mimi pitanjima.

♥ Dajte mi recite kad izlazi novi Hugo Boss? – ubacio se moj dečko.

Pola sata kasnije krenuli smo kući. Vrlo je vjerojatno da je Mimi laknulo kad smo otišli iz dućana! No gnjavaža se isplatila, kupila sam sve po što sam došla, a ni Matija nije praznih ruku izišao iz parfumerije!

Zaspala sam tek pred jutro i nedugo zatim začula zvonjavu sata.

♥ Pa ne može biti već 7 i 15! – pospano sam mrmljala i lupala rukom po budilici.

Trebala sam si namjestit liniju da me budi, a ne taj kriještavi sat.

U rekordnih 10 minuta sam se našminkala, obukla, uzela jaknu i mobitel (Samsung SHG N620, srebrni). Imala sam poruku. I to ne jednu nego 10! Sve su bile Sarine. Otkad to ona meni šalje poruke u pol 7 ujutro i govori da se probudim i nazovem ju. Obično sam ja nju budila!

«Daj se probudi, nazovi me, moram ti nešto VAŽNO reć'. O Matiji. PROBUDI SE!!!!!»

Polako sam hodala prema školi i pisala poruku Sari.

«Smiri se! Šalješ mi poruke da se probudim u pol 7, a spavam od 4! Kaj si to saznala o Matiji?»

Dobila sam odgovor.

«Ne preko poruke. U Fokusu sam, dođi tamo.»

Došla sam.

♥ Da čujem!

♥ Dođi unutra. Sjedni da ne padneš u nesvijest.

♥ Ha???

♥ Slušaj, slučajno sam čula razgovor Matije i Patrika jučer u školi. Pričali su o tebi…

♥ Šta to?

♥ Pa… Patrik mu je rekao da to više ne može gledat, da ne može više trpit to kako ti misliš da te on obožava, a zapravo te samo iskorištava… Rekao je da će meni reć’ istinu pa da ja kažem tebi. Bilo mu je žao što te opet iskorištavaju. … Žao mi je…

♥ I meni… Ne znaš koliko. – tiho sam rekla, a suze su mi tekle niz lice.

♥ Čekaj, ima još toga. Priznala sam Patriku da sam to čula i on mi je sve objasnio. Sve je istina, a ono kad Matija nije došao na staro, bio je s… s… s… Tinom.

♥ Molim??? Mogao je bit sa svima samo ne s njom!!! Kak znaš?

♥ Patrik je bio s njima… Tina i Matija su zajedno.

♥ Isuse!

♥ Stvarno mi je žao…

♥ Slušaj, imam plan. Patrik i Matija su se kladili u tvoje ponašanje danas. I zato, kad vidiš Matiju na prvi pogled izgledaj sretna, poljubi ga zadnji put, onda se naglo uozbilji i pred svima mu opali šamar i reci da je gotovo. Tako će shvatiti da sve znaš.

♥ Savršeno! Napravit ću to.

Vrijeme je brzo prošlo. Zvono je označilo kraj zadnjeg sata. Sara i ja jurile smo po stepenicama.

19.01.2007.

ANDEO PRICA III

Kad sam ugledala Matiju, izgledala sam jako sretno i poljubila ga. Patriku je bilo čudno moje ponašanje. U trenu sam promijenila ponašanje, odjednom sam bila ozbiljna i na licu imala kiseli osmjeh.

♥ Stvarno misliš da možeš od mene radit budalu?? – rekla sam smijući se.

Nisam dobila odgovor.

♥ Ak' to stvarno želiš, moraš se malo više potrudit!

Lagano sam se okrenula kao da ću otići, a onda mu naglo opalila šamarčinu.

♥ Gotovo je! Ćao ljudi! – viknula sam i sa Sarom otišla iz škole.

♥ Matija, dobio si šta si tražio! Vidimo se! – rekla je Sara.

Matija je trčao za nama.

♥ Šta ti je ono značilo?

♥ Ili si glup ili stvarno ne razumiješ! Ali dobro, pojasnit ću ti: ostavila sam te. Kužiš sad?

♥ Ali zašto?

♥ Još pitaš? Misliš da si tako dobar glumac i da možeš prevarit svaku curu?? Možda, ali evo, ja sam iznimka!

♥ Patrik ti je rekao, jel' da?

♥ Ne, nije. Sama sam shvatila. Još kad mi je Sara rekla šta je čula… ostavila sam te !!! A sad odi svojoj Tini i reci da smo prekinuli. Ili hoćeš da joj ja to kažem? … OK, ja ću joj to priopćit na ljepši način – šamarom! Vidimo se! – ljubila sam ga.

♥ Idemo u knjižnicu do Tine!!! – vrištala sam ga.

♥ Ćao Tina! Ovo ti poručuje tvoj Matija – kaže da smo on i ja prekinuli zato što je bezlična budala, neosjećajni debil i šugavi peder. Imam ja još tog al za sad je dosta. I vara svaku curu, ali ti to naravno, već znaš!

♥ O čem ti pričaš?

♥ Nemoj mi reć' da ne znaš! Ti nisi znala da smo mi zajedno?

♥ Ti i Matija??? Ha-ha-ha!!!!!!

♥ Pa nije baš tako smiješno! Istina je! Ostavila sam ga prije 5 minuta!!! To si morala vidjet, predstava je bila fantastična!! Mogu ti je reprizirat ak' hoćeš! Evo, idemo pod odmorom gore do Matije pa ćemo ti sve izvest još jednom!

♥ OK…

Zvonilo je za odmor.

♥ Idemo gore!

♥ Matija!!!!!!!!!!!!!! – vrištala sam od «sreće»!

Zagrlio me i poljubio (Tina je sve to gledala iz takve udaljenosti da je on ne može vidjeti), ali je bio začuđen mojom reakcijom.

♥ Dušo, čuj, ima tu jedna moja frendica koja bi jako htjela vidjet onu moju predstavu ostavljanja. Možemo još jednom??

♥ Stvarno misliš da možeš od mene radit budalu?? – rekla sam ponovo smijući se.

Ni ovaj put nisam dobila odgovor.

♥ Ak' to stvarno želiš, moraš se malo više potrudit!

Lagano sam se okrenula kao da ću otići, a onda mu naglo opalila šamarčinu.

♥ Gotovo je! Ćao ljudi! – viknula sam i sa Sarom krenula prema Tini.

♥ Matija, dobio si šta si tražio! Vidimo se! – rekla je Sara.

Matija je trčao za nama. Primio me za ruku.

♥ Šta ti je ono značilo?

♥ Ili si glup ili stvarno ne razumiješ! Ali dobro, pojasnit ću ti: ostavila sam te. Kužiš sad?

♥ Ali zašto opet?

♥ Još pitaš? Misliš da si tako dobar glumac i da možeš prevarit svaku curu?? Možda, ali evo, ja sam iznimka!

♥ Ma dobro, to sam već čuo.

♥ Ne, nije mi Patrik rek'o. Sama sam shvatila. Još kad mi je Sara rekla šta je čula… ostavila sam te !!! A sad odi svojoj Tini i reci da smo prekinuli. Ili hoćeš da joj ja to kažem? … OK, ja ću joj to priopćit na ljepši način! Vidimo se! – ljubila sam ga.

Tina je počela pljeskati i privukla Matijinu pažnju.

♥ Stvarno si budala! Gotovo je! Vidimo se!!!

3.4.2001.

Od tog događaja prošla je godina dana. Matija je ostalo bez ijedne cure i dugo vremena nije mogao nać' novu jer mu više nijedna nije vjerovala.

Ja sam ga još uvijek voljela svim srcem i još uvijek se nadala da ću se jednom probuditi i shvatiti da je to bio samo ružan san. No znala sam da nikad neće biti tako. To je bila stvarnost. Ali možda mu je jednom bilo žao što mi je to napravio.




15.6.2001.

Bio je to moj zadnji dan osnovne škole. Zadnja dva mjeseca provela sam nad knjigom želeći imati što bolje ocjene. Htjela sam ostvariti svoj dugogodišnji san, završiti klasičnu gimnaziju, a zatim upisat pravni faks i postat poznata odvjetnica. A za to su trebale ocjene…

Dva tjedna kasnije bili su upisi. Toliko rulje nisam vidjela u cijelom životu. Najmanje 500 učenika htjelo se upisat u tu gimnaziju! Svoju želju ostvarilo nas je samo 100.

Dakle, upala sam u tu gimnaziju i život se činio savršenim. Sara, Iva, Simona i Dina također su se uspjele upisat. Preostala nam je samo nada da ćemo bit u istom razredu.




7.9.2001.

Prvi dan u novoj školi bio je savršen. Dina, Iva i ja smo bile u istom razredu, a Saru i Simonu su stavili među čekače. Škvadra je bila zakon, svi su se činili kao otkačeni i zabavni likovi, a ne oni dosadnih štrebera koji non stop klepeću o fizikalnim zakonima i kemijskim jednadžbama.

Matija se upisao u jezičnu gimnaziju na drugom kraju grada. Nije bilo šanse da ga sretnem u blizini škole.




15.9.2001.

Bližila se Nova Godina, dobila sam novce od starci i krenula u lov na novogodišnju haljinu.

♥ Lea, uozbilji se, do Nove ima još tri mjeseca! Pa nećeš valjda već sad kupit haljinu! Kasnije će doć' nova kolekcija! – uvjeravala me Iva.

♥ Slušaj Iva – primila sam je za ruku i odvukla do ogledala u dućanu – pogledaj kako mi stoji ta haljina. Izgledam fantastično! Zar da propustim takvu priliku??! Stara mi je dala pare da si kupim haljinu iz snova, a ova je baš takva! Daj je pogledaj! – bila sam uporna.

Zagledala sam se u ogledalo. Haljina je doista bila savršena – svijetlo plava, uska, dugačka… s velikim otvorom na leđima koji tad nije ničem služio jer ga je prekrivala moja duga crna kosa, ali već sam odlučila da ću prije Nove posjetit svoju frizerku da mi napravi nezaboravnu frizuru koja će otkrivati sve tajne moje haljine.

♥ Imaš pravo, savršeno ti stoji. Samo se nemoj kasnije razočarat. – konačno je priznala Iva.

Skinula sam haljinu, odnijela je prodavačici, platila i otišla iz dućana noseći u vrećici sve što sam ikad željela.



Ja sam tada imala drugog dečka, Adriana. Još uvijek sam mislila na Matiju, a bila s drugim. Kad su me pitali da li još volim Matiju, uz osmjeh sam odgovarala da NE, a znala da lažem. Moja ljubav nije bila toliko jaka kao prije, ali još je živjela i nikada nije umrla. Noću sam čula Matijin glas, kristalno jasno sjećala se ona 2 tjedna što smo proveli skupa…

On je još uvijek bio moja tajna ljubav. Jednostavno su me očaravale njegove duboke plave oči, ta smeđa kosa…

Po Ivinom mišljenju, on i ja bili smo savršen par. Oboje smeđokosi, tamnoputi, plavih očiju i uvijek spremni na zabavu. Nismo baš previše razgovarali od onog događaja. Bili smo samo bivši cura i dečko. Mislim, ja sam njemu bila samo bivša, ali on je meni bio mnogo, mnogo više…



Oko 8 navečer napokon sam došla kući i ponosno sam mami pokazivala novu haljinu. Dijelila je moje oduševljenje.

♥ Bit ćeš najljepša na dočeku u toj haljini! – rekla je sa smiješkom.

♥ Maria, zar ćeš joj dopustit da s golim leđima hoda po ulici?? – tata ne bi bio tata kad ne bi prigovarao.

♥ Ovo je posebna prilika. A sad je ostavi na miru da se presvuče.

Presvukla sam dragocjenu haljinu, stavila je u kutiju i spremila na dno ormara. Od sreće sam pjevušila cijeli dan, čak mi ni starci nisu išli na živce kao inače.

Sutradan, vrativši se iz škole, ponovo sam obukla haljinu. Stala sam ispred ogledala i tako ostala sve do navečer. To se ponavljalo svaki dan.

Dina mi je neprekidno prigovarala da više vremena provodim s haljinom nego s njima. Djelomično je to bila i istina. Sve sam se više udaljavala od društva i s vremenom više nisam imala pravih prijatelja. Jedino su me Iva i Sara razumjele. Nikome dugome nije bilo jasno zašto mi je izgled na dočeku toliko važan… Iva i Sara su znale što osjećam prema Matiji i to je sve objašnjavalo. Zamišljala sam doček i sjaj u njegovim očima kad me ugleda u toj haljini…

Adrian i ja prekinuli smo prošlog vikenda. On je znao da ga ne volim, da želim Matiju.

♥ Volim te. Jako te volim. Ali ne mogu više glumit igračku kojom želiš Matiju napravit ljubomornim. Nađi nekog drugog. Ili, još bolje, reci Matiji što osjećaš prema njemu. Shvatit će. – rekao mi je.

♥ Adrian… Nemoj… Nije tako… - zastala sam. – Znaš šta, imaš pravo. Imaš pravo… Zašto da se izvlačim kad je to istina.

I to je bio kraj.



Jednog poslijepodneva, dok sam kao i obično nosila svoju haljinu, začulo se zvono na vratima. Poštar je donio neko pismo za Sabinu. Bacila sam pismo na stol i jurnula uz stepenice noseći kečap i pomfrit u ruci. Spotaknula sam se o jednu stepenicu i pomfrit je završio na podu, a kečap na haljini. Prava noćna mora!!! Ustala sam s nevjericom gledajući haljinu. Bila je uništena.

♥ Ne mogu vjerovat! Uništila sam je… - zaplakala sam – Šta će mi mama reć' na to??

Stavila sam haljinu među prljavi veš.

♥ Možda se opere… možda…



Poslijepodne sam otišla na sok sa Simonom. Došao je i Matija, i čudo – razgovarali smo. Normalno. Vjerovala sam da čak možda i možemo bit frendovi…



Bilo je 17 sati i moji su se već vratili s posla.

♥ Lea, dolazi ovamo! – čuo se mamin glas čim je ušla u kupaonicu. Polako sam se približila.

♥ Reci mama.

♥ Lea… tvoja haljina…

♥ Znam mama, uništena je…

♥ Ali kako?

♥ Kečap je kriv…

♥ A ništa, sutra ću ti dat lovu pa odi s Ivom u Vlašku il’ Jurišićevu po novu haljinu.

♥ Ali to neće biti ta haljina… savršeno mi je stajala… kad bi me Matija vidio u njoj, odmah bi poludio za mnom…

♥ Sada su dobili nove haljine, naći ćeš još ljepšu od ove. – tješila me mama. Bezuspješno.

Hodajući sa Matijom i curama prema školi, priznala sam mu da još uvijek nešto osjećam. Pogledao me, promrmljao da se vidimo kasnije i pobjegao. Stvarno to nisam očekivala od njega. Pod velikim odmorom vidjela sam kako se ljubi sa Lanom u WC-u… To me dotuklo.


Iduće večeri bila sam u nekom kafiću sa Dinom, Matijom i Markom. Dina i Marko su oko ponoći otišli kući, a Matija i ja odlučili smo prošetat gradom. Sve je bilo prekriveno snijegom, tako romantično. Brbljali smo o glupostima… Matija mi je pričao kako je bio zbunjen kada me prvi put vidio. Pričao mi je o curi u koju je bio trenutačno zaljubljen. Pričao mi je o slatkoj Lani iz C razreda dok sam ja umirala od ljubomore.

♥ Matija, ti znaš da sam već dugo zaljubljena u tebe… - prekinula sam ga usred rečenice. Zašutio je, primio me za ruku i odveo do jedne klupice. Stala sam ispred njega i započela svoju priču.

♥ Uopće ne znam zašto sam se zaljubila u tebe. Znam samo da je to bila sudbina. Ona nas je upoznala, privukla me k tebi i tebe k meni, ali se od onog našeg prekida više nikada nije dovoljno uplela da bi ponovo bili zajedno. A bilo bi i vrijeme. Toliko sam se napatila zbog tebe, tolike noći nisam spavala jer sam cijelo vrijeme mislila na tebe – zamišljala sam kako bi bilo da me barem malo voliš i… da imaš malo više mozga pa ponovo priđeš curi koja bi život dala za tebe. Ti ne znaš kolike sam suze isplakala zbog te nesretne ljubavi, a bojim se da to nikada nećeš niti naslutiti. Ti ne znaš koliko si mi nedostajao, koliko si mi falio svaki nevažni trenutak, svaku sekundu koju sam provela daleko od tebe, daleko od tvog srca, a nećeš ni saznati. Mogao bi me imati. Bila bi tvoja. Ali sada me nemaš. A ja te nikada ne bih izdala. Voljela bih te vječno. Ako želiš to… - zastala sam i pogledala ga. On je samo tupo pratio pahuljice snijega kako padaju na zemlju. Reklo bi se da ga uopće nisu dirale moje riječi.

Nastavila sam.

♥ Volim te, a zadnjih nekoliko mjeseci te ljubavi nisam te primila za ruku, nikada te nisam zagrlila, a kamoli usnama svojim dotakla tvoje… Volim te puno, puno, najviše. No znači li to šta? Ne. Sanjam te, iz misli te ne mogu izbacit, tražim te na svakom uglu, još uvijek želim te…

Prošlu Novu godinu dočekali smo zajedno. Najviše na svijetu željela sam te poljubit i iz srca čestitat ti Novu. A ti si bio s Lanom, pa i najmanja i najjednostavnija želja moga srca nije ostvarena. No ipak sam, kada je ponoć otkucala na crkvenom tornju, pomislila na tebe. U mislila zaželjela sam ti svu sreću ovoga svijeta, sve najbolje, da se sve tajne želje tvoga srca obistine, koliko god one dobre ili loše za mene bile. Možda sam ipak trebala izostavit zadnju želju… Nisam li zaslužila barem jedan trenutak pažnje? U mislima prevrtjela sam događaje iz prošle godine i pomislila na ovu… Ni ove godine nisam dobila što sam htjela – tebe… Možda druge godine upali.

Nekad davno, davno… sanjala sam tebe i sebe zajedno. Koliko je samo snova i tajnih želja bilo! Da li je moguće da se nijedna od njih nije ni približno ostvarila? Evo očito je, moguće je. Ali Matija, zašto? Ta voljela sam te više od 2 pune godine. Voljela sam te cijelim tijelom, svakim djelićem svog srca, cijelom dušom… a tebi je bilo svejedno. Lagala bih kad bih rekla da je i meni sada svejedno. Ne, još mi je stalo i nije mi svejedno šta će se dogoditi. Ali zato svakog dana, svake noći, proklinjem tebe i onu subotu. Bit ću iskrena – još ne razumijem zašto, zašto sam te upoznala, srela i ludo zavoljela kada nam nije bilo suđeno da budemo skupa – bez prijevara i oklada - ili se nismo dovoljno potrudili. Bojim se da nikad neću razumjet čudne putove života. Danas sam te slučajno vidjela u školi. Dignula sam pogled i ugledala tebe. Susrela se s najljepšim crnim očima na svijetu. Srela sam osobu i oči o kojima sam maštala cijelu noć… Toliko si lijep da te gotovo sve cure vole, sve te žele. Tebi bar nije problem osvojiti curu koja ti se sviđa. Teško mi je samoj sebi priznati da nemam nikakvih izgleda kod tebe. Ali ipak te volim. Jer uvijek ostaje nada… A nadat ću se vječno… Nadat ću se tebi… i sebi… zajedno… - rekla sam, pogledala ga u oči, poljubila u obraz, okrenula se i otišla.

Matija je dugo ostao sjediti na klupici. Zatim se ustao i polako hodajući otišao kući.

19.01.2007.

ANDEO PRICA IV

15.10.2001.

Krenula sam s Ivom i Sarom u Vlašku po novu haljinu. Tog dana su i one išle po svoje haljine.

♥ Lea, kak mi stoji ova haljina?

♥ Sara, daj pogledaj kak sam debela u ovom!

♥ Lea, jesi našla neku haljinu?

♥ Iva, daj mi dodaj onu ljubičastu!

Haljine su bile jedino o čemu smo razgovarale! I tako, iz dućana u dućan, nikako da pronađemo idealnu haljinu.

♥ Cure, dođite, idemo u ovaj butik! – predložila je Sara. Nas dvije smo odmah potrčale za njom. Ušle smo u butik. Oko nas milijun haljina, jedna ljepša od druge.

♥ Ovo je moja haljina, definitivno! – viknula je Iva kada je ugledala prekrasnu skrletnu haljinu.

♥ Daj pogle' ovu! Kupujem je! – i Sara je pronašla svoju – svijetlo zelena nježna haljina odlično joj je pristajala uz oči!

A tada sam ja ugledala svoju buduću haljinu. Tamno ljubičasta, ukrašena svjetlucavim kamenčićima… Ušla sam u kabinu i obukla je.

♥ Cure, vidite ovu, još je ljepša nego ona od prije! – komentirala sam. a onda BUM! Nešto se zaletjelo u mene. Bolje rečeno netko. Bio je to Matija. Haljina se poderala (ah, ima li tu šta čudno?!), a ja sam se ispričala i pobjegla iz dućana.

Točno u ponoć mob mi je zazvonio – dobila sam poruku. Matija se ispričavao. Nisam imala volje dopisivat se čak ni s njim, ugasila sam mobitel…

Ponovo sam srela Matiju krajem 11. mjeseca 2002. godine. Namjeravala sam proći kraj njega kao da ga ne poznajem, no nisam mogla. Zaustavila sam se i malo smo popričali. Osjećala sam neopisivu količinu kemije između nas, ali ništa nisam poduzimala.

Dina ga je vidjela nekoliko dana kasnije i kaže da me je pozdravio.



Jednog kišnog petka uputila sam se u shopping sa Sarom. Na tramvajskoj stanici kod Importannea stajao je upravo on – Matija. Htjela sam propasti u zemlju kad me ugledao i krenuo prema nama.

♥ Bok cure! Di ćete?

♥ Yo.

♥ U Merkator…

♥ I ja isto! Idemo zajedno?

♥ Zašto ne? – prihvatila je Sara.

Ona je znala da ga još volim…

♥ Kaže Dina da si me pozdravio. – započela sam razgovor.

♥ Da.

♥ Šta ti mene imaš pozdravljat preko drugih???! Jedva razgovaramo. Sorry, ti jedva razgovaraš sa mnom. Briga te za mene, šta me sad tu mučiš?

♥ Normalno razgovaram s tobom, inače ne bi sad pričali. Šta ima loše u tom da te pozdravljam?

♥ Ništa, ali…

U tom trenu tramvaj se zaustavio.

U Merkatoru Sara je otišla u Benetton, a on i ja kod CD-a.

♥ Slušaj, meni je još stalo do tebe. Lea, volim te…

♥ OK, i ja tebe isto volim, obožavam te, ali kakve to sad ima veze?? – prekinula sam ga.

♥ Super je kaj me voliš, ali saslušaj me do kraja…

♥ Možda to još nisi shvatio, ali ne volim slušati objašnjenja. No dobro, pričaj. – opet sam ga prekinula.

Pristala sam ga saslušati samo zato što mi je stalo do njega.

♥ Žao mi je što sam te onako iskoristio. Mislio sam da te ne volim, ali tek kad smo prekinuli, shvatio sam koliko mi je stalo do tebe. Probao sam te zaboravit tako da sam bio s Lanom, ali nisam uspio. I još te volim… Možda mi nećeš vjerovat, ali to je istina. I mrzim te jer si me promijenila. Nikad to više ne bi napravio nekoj curi, a pogotovo ne tebi. Znam koliko to boli.

♥ Ma nemoj? Mogao si onda misliti i na mene i moje osjećaje i sad bi sve bilo super. Ali ovako… Kužiš, ne mogu ti vjerovati. Na nakon sveg onog. Ne mogu.

♥ Ali…

♥ Volim te još od onog dana u Bestu, nikad nisam prestala, ali nisam mogla bit s tobom nakon što sam saznala da me varaš i ne voliš.

♥ OK. Ali, jel’ imam šanse kod tebe? Hoćeš li opet bit sa mnom ako ti dokažem da više nisam takav i da te volim najviše na svijetu?

♥ Hoću. Ali prvo dokaži. Nazovi me za mjesec dana. Do tad ćemo bit frendovi.

♥ Znaš, dugo sam razmišljao o tvojim riječima. Ono na klupici dok je padao snijeg. Sjećaš se?

♥ Kak ne bi…?

♥ Toliko je istine bilo u tom. Tek sam tad shvatio šta sam ti zapravo napravio.

Vratili smo se iz Merkatora, sve sam prepričala Sari i bila je presretna. Ona je jedina znala zašto nisam bila s Tinom, Ivanom, Matejom, Marinom i ostalima.

Napokon se Nova Godina, 2002., opasno približila, svi su bili happy: nije bilo škole, bližio se tulum stoljeća… jedino sam ja bila u bedu jer još uvijek nisam imala novu haljinu. Odlučila sam da se na dočeku neću ni pojaviti.

Kada sam se u podne Stare Godine vratila sa vruće čokolade ispijene s Dinom, mama me dočekala s velikim paketom u rukama.

♥ Ovo ti je dar za rođendan, sljedeći Božić i Uskrs…! – i pružila mi taj prekrasan zamotuljak. S puno znatiželje sam ga otvorila. Preda mnom se stvorila najljepša haljina, cipele i šminka koje sam vidjela u životu!

♥ Mama!!!!!! Voooooooolllliiimmmm te!!!!! – skakala sam od sreće!

Stavila sam na sebe sve nove stvari (bež haljina i cipele, hrpa kozmetike…) i jedva čekala večer.


31.12.2001. – 22 h → Sara i ja dostojanstveno smo ušetale u Alenovu kuću. Sve je već bilo puno rulje, plesali su i zabavljali se, no nije bilo čovjeka koji nas nije primijetio.



U kutu sobe bio je Matija. Vidjela sam mu taj sjaj u očima za kojim sam toliko čeznula, osmjeh i oduševljenje na licu kada me ugledao.

♥ Znaš, Lana me ostavila. – rekao je zagonetno se smiješeći kada mi je prišao. – No to je sad najmanje važno, zar ne?

♥ Aaaaaa… - a ja sam ostala bez riječi. Nisam mogla zamislit kako njega ostavlja neka cura!

♥ Dođi! – primio me oko struka i povukao u najtamniji kut sobe. – Da samo znaš kako savršeno izgledaš! Jedva sam se suzdržao od glasnih komentara kad sam te vidio!

♥ Thanks…

♥ Pa… da se vratimo na «onu» temu. Šta si odlučila?

♥ Pitaj pa ćeš znat!

♥ Dobro, hoćeš bit sa mnom?

♥ Da!!!!!



On se pobrinuo da nikad ne zaboravim taj tulum, cijelo vrijeme bio je sa mnom, plesali smo i smijali se.

I tako smo mi plesali sve do ponoći… Počelo je odbrojavanje, ono klasično 10,9,8,7,6,5,4,3,2,1……………… NOVA GODINA!!!!

♥ Ljubavi, sretna ti Nova!!!! – dobila sam najslađi poljubac na svijetu od najljepšeg dečka na svijetu!

Ne mogu ni opisati čuđenje ljudi kad su nas ponovo vidjeli zajedno. Tina se posebno čudila. Usred tuluma prišla mi je i pitala:

♥ Matija?

♥ Ne, ja sam Lea.

♥ Znam, ali ti i on?

♥ Šta??

♥ Opet ste zajedno?

♥ Da.

♥ Pa nije li on bezlična budala, neosjećajni debil, šugavi peder i vara svaku curu?

♥ Ne više. Promijenio se.

♥ I ti mu stvarno vjeruješ? Netko tko je jednom to napravio, napravit će opet. Pazi se…

♥ Hvala na «brizi», ali vjerujem mu. – bila sam sigurna da nas ona hoće rastaviti, da joj je krivo što smo opet zajedno.

I nisam pogriješila. Već nakon nekoliko dana bila sam u gradu sa Sarom, Dinom i Simonom i vidjele smo nju i Matiju u jednom tramvaju. Naravno, ušle smo u taj tramvaj i izdaleka ih promatrale. Po onome što je Simona čula, razgovarali su o njemu i meni.

♥ Ali ona ti ne vjeruje. Matija… Ne voli te ni približno onoliko koliko te ja volim. Ni sama ne znam zašto sam te onako ostavila…

♥ Briga me. Gotovo je i ti to dobro znaš. I nikad neće biti druge šanse, to ti može bit jasno.

♥ Ali ona…

♥ Znam da mi ne vjeruje, bar ne onoliko koliko mi je prije vjerovala. Pa ne bi ni ja vjerovao nekome tko mi je to napravio. Ali s vremenom ću joj dokazat da mi može totalno vjerovat i da je nikad ne bi prevario. Žišku?

♥ Dobro, vidimo se… - tužno je rekla Tina i izašla iz tramvaja.

Od tog trena sam mu beskrajno vjerovala. Samo sam još morala provjeriti hoće li mi reći da je sad bio tu s Tinom.

Cure su otišle u Importanne, a ja za Matijom. Izašla sam na istoj stanici kao i on i pravila se začuđena kaj ga vidim.

Izašao je na stanici kod Vinceka. Valjda je išao na sladoled.

♥ Matija!!! Kaj ćeš ti tu?? – bila sam «iznenađena».

♥ Bok. Kaj ćeš ti tu??

♥ Došla sam na sladoled. – jedino smo nas dvoje bili dovoljno ludi da u 1. mjesecu jedemo slatkač!

♥ Pa kaj nisi rekla da je slatkač puno bolji u «Centru»?

♥ Pokušavam shvatit zaš' ti tak voliš slatkač iz Vinceka.

♥ A eto…

♥ No, kaj ćeš ti tu??

♥ Došao sam na sladoled.

♥ OK, idemo zajedno.

Ušli smo, naručili slatkač i sjeli za jedan stol.

♥ Kaj nisi išla s curama u grad?

♥ Jesam. Bile smo u tramvaju kad mi je došlo da odem na sladoled. One su u Importanneu. Šta mi nisi javio da ideš na slatkač, išli bi zajedno!?

♥ Ma ne… slušaj, moram ti nešto reć'. Sad sam bio s Tinom. tj. ona je bila sa mnom. Prati me gdje god krenem…

♥ E, majke mi, ubit ću je čim je vidim!!!

♥ … Stani malo! Ona hoće da opet budemo zajedno. Jasno sam joj rek’o da nema teorije!!! Cura je fakat glupa!

♥ Znala sam… imala sam pravo… pravi se dobrom a onda curama iza leđa otima dečke… KRAVA!!! – vikala sam. Cijela slastičarnica gleda u mene.

♥ Dođi, idemo. – rekao je Matija.

Otišli smo. Došao je tramvaj.


Došla sam doma. Mislila sam na Matiju. Konačno me je stvarno volio!!! Nitko nije bio sretniji od mene!

Roditelji su taj vikend odlučili provest na moru, a meni i mojim sestrama ostavili su kuću na čuvanje. Sigurno su imali puno povjerenja u nas kad su se odlučili na takav rizik! Mogli su doć’ doma i nać’ kuću kako stoji na krovu…

Zvala sam svoje cure da dođu spavat k meni, ali nijedna nije smjela. Međutim, Karline i Sabinine frendice s veseljem su se odazvale i za 15 minuta došle k nama s pidžamama u rukama. Natalie i Sanda bile su nešto starije od mene, otkačene i ultra zabavne osamnaestogodišnjakinje, a Tamara, Sonia i Andrea dvije godine mlađe od mene. Mnogima bi bilo čudno što su se Karline i Sabinine cure tako brzo skompale, no mi nismo nikakvu važnost pridavale godinama. Ponašale smo se kao da nam je svima 10 godina, napravile pidžama party samo za cure, lakirale nokte, naručile brdo pizza. Čak smo se dogovorile da ćemo otet dostavljača pizze ako bude zgodan! No odustale smo čim se pred nama pojavio debeli pedesetogodišnjak!

Sve smo se skinule u badiće i tako skakale po krevetima špricajući se pištoljima na vodu.

Oko 4 ujutro, bazen u dvorištu napunile smo vrućom vodom, pokupile sve šampone, gelove za tuširanje i pjene za kupanje i bacile ih u bazen tako da smo dobile pjenušavu jacuzzi kupku!


Matija je bio daleko od mene, a ipak sam se ludo zabavljala!


Natalie me probudila rano ujutro, oko 11 sati.

♥ Šta kažeš da danas navečer napravimo neki party?

♥ Savršeno! Donesi papir i olovku iz sobe i idemo pisat popis ljudi…!

Na kraju smo obje zaključile da to neće bit neki mali party nego veliki tulum: na našem popisu našlo se pedesetak ljudi iz škole i okolice!


12 sati kasnije kuća je bila puna rulje. Bio je to jedan od boljih tuluma u mom životu!

Nitko se nije napio, napušio niti nadrogirao. Nije bilo nikakvih incidenata. Svi smo se super zabavljali bez ikakvog utjecaja. U jednom trenutku, totalno sam se otkačila, skinula cipele, popela na stol i zaplesala. Sonia i Tamara napravile su striptiz. Oko njihovog stola skupilo se puno ljudi!

Matija, Patrik, Alen, Marko, Damir, Saša, Siniša, Karlo i Andrej igrali su poker na svlačenje protiv Ive, Sare, Karle, Natalie, Sande, Andree, Simone, Dine i mene. Andrej je u boksericama i jednoj čarapi morao pola sata plesali na sredini sobe, a Patrik se morao u robi bacit u bazen pun ledene vode (vani je bilo 5 stupnjeva!). Što se tiče nas cura, Sanda je ostala u grudnjaku i gaćicama, a Andrea samo u ručniku. Karlo je obukao njen grudnjak, napunio ga čarapama i tjerao dečke da ga diraju da vidi kako je to! Mi ostali trgali smo se od smijeha!

Mojoj smotanoj sestri (Sabina, naravno) je minica zapela za gelender dok je silazila niz stepenice i totalno se poderala a što ona nije primijetila pa se užasno čudila što se mi toliko smijemo, a kad se okrenula, na sreću svih prisutnih dečki, ukazale su se njene čipkaste tangice!


Matija se pred jutro odlučio okupat u bazenu.

♥ Ljubavi, smrznut ćeš se! – pokušala sam ga potjerat iz bazena.

♥ Imaš pravo! – odgovorio je i pružio mi ruku da mu pomognem izaći van.
Ja, lakovjerna kakva jesam, čvrsto sam ga primila i za čas završila u bazenu. Bilo je STVARNO LEDENO! Matija me odnesao van, zagrlio i poljubio.


Kad su starci u ponedjeljak navečer došli doma, zatekli su kuću u najvećem redu. Nije bilo ni traga tulumu, cure su otišle kući, a nas tri smo čvrsto spavale.

Ali, vrijeme je prolazilo i tamne misli dolazile su mi u glavu. Još malo pa je bilo ljeto, doći će i moj odlazak na more gdje ću provesti cijele praznike, a Matija će cijelo ljeto ostati u Zagrebu.

Mučila me pomisao da će on bit u istom gradu s Tinom, dok sam ja stotinama kilometara daleka. Tko zna šta će se dogoditi.

♥ Obećaj mi samo jedno. – rekla sam mu jednog toplog lipanjskog dana dok smo išli iz škole.

♥ Sve za tebe! Reci!

♥ Kloni se Tine.

♥ Naravno da hoću! Curu ne podnosim! Nemoj razmišljat o tome.


Tek sam ušla u kuću kad mi je mob zapjevao «Oduzimaš mi dah, za tobom ludim, volim svaki tvoj osmjeh dok se budim…» što je značilo da sam dobila poruku.

«Očekujem te u subotu u 10 na tekmi u Ciboni! Volim te!» pisao je Matija.

Nisam imala para pa mu nisam mogla odgovorit, ali istog trena krenula sam obavijestit tatu da me u subotu nema doma.

♥ Tata, u subotu sam na tekmi u Ciboni. Matija igra.

♥ Nema šanse, moraš pospremit sobu i oprat ono suđe, a onda ćemo tek razgovarat. – opet tata brije po svom.

♥ I onda se mama buni što se stalno svađam s tobom! Kak bi bilo da me jednom u životu pustiš nekamo BEZ PRIGOVORA?! Previše tražim, zar ne?

♥ Sad pogotovo ne ideš nikud! Da slučajno nisi sutra otišla u Papayu k'o što si namjeravala! – opet je taj Mario od tate izmišljao.

♥ Idiote jedan! Mrzim te! Ostavi me na miru! – vikala sam i odjurila u sobu. Bila je pospremljena i jako uredna, za razliku od inače.

Usput sam uzela naš novi telefon, Siemens Gigaset Micro i otipkala Matijin broj.

♥ 2012-222… Tu tu tu!¨- pištao je telefon.

♥ Molim? – javila se Matijina mama, Katarina.

♥ Bok Katarina! Lea je. Kak si? – uvijek sam voljela malo prospikat s njom kad god bih nazvala Matiju.

♥ Ne baš najbolje. Umirem od glavobolje.

♥ Oćeš da ti donesem Neofen? Ionak' trebam Matiju!

♥ On ti spava. Doš'o je doma mrtav umoran s treninga, bacio se na krevet i isti tren zaspao. Al dođi ti, probudit će se.

♥ OK, dođem za neka 2-3 sata, moram čekat staru da se vrati iz grada, posvađala sam se sa starim i sad me ne pusti nikam'. Ni u Papayu, ni na tekmu…

♥ Moraš doć’ na tekmu! Mom sinu je to jako važno! Slušaj Leice, kad Maria dođe navratite obje k nama na kavu. I ići ćeš na utakmicu, to ti obećavam!

♥ Thanks Katarina! Čini se da se nas dvije dobro razumijemo! Volim te! Kao frendicu i mamu svog dečka, naravno!

Bilo mi je drago što sam bila tako dobra s Katarinom. Bila mi je jedna od najboljih frendica. Žena koja me poznavala bolje od vlastite mame.

♥ Karla, Lea! Jeste doma? – kućom je odjekivao glas moje majke.

♥ Tu sam, mama! Karla je vani s Natalie i Sandom, Sabina je u školi…

♥ A tata?

♥ Baš me briga za njega. Opet smo se posvađali! Zabranio mi je odlazak na tekmu u subotu, a zna koliko je Matiji važno da budem tamo. I ne smijem ni u Papayu, ni nikud. Mama, zašto on mene ne voli? – rasplakala sam se.

♥ Kako te ne voli!? Dao bi život za tebe!

♥ Za Karlu možda da, ali za mene nikako. Ona je najstarija, najbolja, najljepša…

♥ Mi vas sve jednako volimo!

♥ Da?! A tko je od tate dobio DVD, telku i video bez ikakva povoda? Kog se svaki dan vozi u školu iako ima svoj auto i položen vozački? Tko dobiva 1000 kn mjesečno?? Tko svaki dan gleda filmove s vama?

♥ Karla. Ali zato ti imaš najbolji mobitel, skuter i najveću sobu.

♥ Kako ne shvaćaš da ono što želim nije materijalno? Želim samo malo ljubavi i pažnje… - zašutjela sam. – Katarina nas je pozvala na kavu. Dođi, idemo, moram k Matiji.

Vožnja u crvenoj Škodi Octaviji protekla je u tišini. Mama je šutjela, a ja sam bila sama sa svojim hiper-zanimljivim mislima.

♥ Katarina! – potrčala sam k njoj čim se pojavila na vratima. – Moramo razgovarati! – šapnula sam dok sam pronalazila utjehu u njenom zagrljaju.

♥ Bok, nismo se dugo vidjele! – počele su dvije mame svoju spiku. Ja sam iskoristila priliku i odšuljala se u Matijinu sobu.

Još je spavao. Uzela sam stolicu i sjela kraj njega. Bio je tako lijep… Nagnula sam se nad njega i poljubila ga.

Uzvratio mi je poljubac, obgrlio rukama oko struka i naglo povukao na krevet kraj sebe, a Patrik i Marko iskočili su iz ormara! Bila je to samo varka za mene, on uopće nije spavao!!!

Katarina je nagovorila moje da me puste na utakmicu, tako da samo u subotu ujutro Patrik, Sara, Dina, Marko, Simona, Alen i ja sjedili na tribinama opremljeni kokicama i Colama i navijali.

♥ A ovo je za najljepšu curu koju poznajem, no neka njeno ime ostane tajna! – viknuo je Matija na kraju utakmice i pogodio koš s pola igrališta!

Nekoliko dana prije mog odlaska na more otišli smo u dućan. Na jednom dijelu prodavale su se životinje – mačke, psi, papagaji… Moju pažnju privuklo je predivno perzijsko mače.

♥ Matija, daj vidi ovu malu macu, predivna je! – sva sam se raznježila.

♥ Joj, preslatka je! – Matija je dijelio moje oduševljenje.

Kada sam došla kući odmah sam mami prepričala događaje.

♥ E mama, vidjeli smo danas Matija i ja prekrasnu perzijsku mačkicu! Hoćeš mi je kupit??

♥ Lea, daj se sredi, imaš Toma, kaj će ti još jedna mačka!? A uostalom, imaš i Lili i Odija.

♥ A mama, molim te!!

Ali ona nije htjela ni čut za to.


Dan kasnije Matija i ja smo se posvađali zbog nekog dečka koji se vrtio oko mene…

Bio je posljednji dan škole i ja sam zbog toga bila najnesretnija osoba na svijetu. Dok je škvadra oko mene radosno skakutala, pogotovo oni koji su imali dobre ocjene, ja sam hodala spuštene glave i brojala koliko dana neću vidjeti Matiju. Moje cure su me zezale jer su znale što me muči, ali drugima sam se činila kao teški štreber koji plače za profačima. Zapravo, i štrebere je više veselio kraj godine nego mene. Matija je to ljeto ostajao u Zagrebu, a znala sam da ja već drugi tjedan idem na Brač i da se ne vraćam do rujna.

I tako sam, jedva skrivajući suze, krenula kući što duljim putem, preko nekog parkića, jer mi se po toj vrućini nije dao čekat tramvaj. No dok sam se vukla parkom, iznenada sam osjetila neku slabost i sjela sam na klupu, bez snage da se pomaknem. Osluškivala sam zvuk vodoskoka u blizini i sanjarila. Kad sam se sabrala, na klupi preko puta sjedio je – Matija. Ne sam, nego s Patrikom i nekim frendovima koji su se gurkali oko njega, ali ja sam vidjela samo njega i nisam mogla vjerovati svojim očima. Vjerojatno sam čudno izgledala, jer su se njegovi frendovi počeli smijuljiti i postalo mi je užasno neugodno: zacijelo sam nekoliko sekunda buljila u njih i to je bilo dovoljno da me proglase zadnjom glupačom. Zato sam se naglo okrenula i ustala s klupe. Dok sam prolazila kraj njih čulo se šaputanje, a onda me Matija pozvao.

♥ Lea, kaj radiš večeras? – pitao me gledajući me u oči, dok su se njegovi dečki i dalje smješkali.

Bila sam izvan sebe! Zaboravio je na našu svađu. Nisam znala kamo da gledam ni što da radim. Na kraju sam promrmljala da nemam nekih planova, a zatim me Matija pozvao u kino.

♥ Ok, nađemo se… - ponovila sam za njim kao jeka i požurila doma.

Činilo mi se kao da sam zaspala na klupi i sanjala najljepši san na svijetu. Kući sam stigla lepršajući kao leptirić, obavijestila starce o svojoj pomirbi s Matijom i na temelju dobrih ocjena zatražila lovu za izlazak. Imala sam pred sobom cijelo poslijepodne za dotjerivanje. Bila sam tako uzbuđena da sam već pola sata prije filma bila blizu kina, skrivena u kafiću, jer nisam htjela da Matija zna kako ga čekam. Tada je uslijedilo neugodno iznenađenje: on se pred kinom nije pojavio sam, nego se cijelom svojom škvadrom, nekoliko nacerenih frendova koji su mi se smijali i prije no što su me ugledali, a moju su minicu popratili grimasama za koje nisam mogla skužiti jesu li značile divljenje ili gađenje.
U kinu je Matija sjedio kraj mene i ja sam, kao i inače, više gledala njega nego film. Poslije kina otišli smo u Papayu, gdje su njegovi frendovi bili puni neduhovitih fora i nije bilo trena u kojem bi se mogla naći nasamo s njim.

U pola dvanaest razočarano sam ustala i otišla doma, jer više nisam imala snage čekati da mi da neki znak, ljubazno me pogleda ili mi se osmjehne. Jednostavno, ponašao se kao da me nema. Tužno sam ušla u svoju sobu i dugo se pitala zašto me je uopće pozvao da iziđem s njim i njegovom škvadrom.

Pravo iznenađenje dogodilo se tek sutra, kad me probudio njegov telefonski poziv!

♥ Lea, hoćemo li danas opet ići u kino? – pitao me svojim predivnim glasom.

♥ Može! – sretno sam uzviknula.

Kada sam došla pred kino, Matija me čekao. Bio je sam! Čim je film počeo, prebacio mi je ruku preko ramena i poljubio me. Iz kina smo izašli zagrljeni kao da one svađe nije ni bilo. Kada sam puno poslije ponoći napokon došla kući, čekalo me neugodno iznenađenje: tata mi je ostavio poruku da već sutra idemo na more i da se odmah počnem pakirati.


Na more sam krenula s nadom da je moja naj-naj Iva već tamo. Matija je ostao u Zagrebu.

Tek kad sam došla na Brač, shvatila sam koliko mi Matija zapravo znači i da ga volim najviše na svijetu, te da nijedan drugi nema šanse. Jako mi je nedostajao i jedva sam čekala da krenem kući.

♥ Tek sam sada zapravo shvatila koliko te volim! – rekla sam mu kad me nazvao na mobitel.

♥ Ja to već odavno znam!


Iva je došla nekoliko sati nakon mene.

Čim sam ugledala njihov auto pred kućom, sjurila sam se niz stepenice i za tren oka stvorila se pred njezinim ulaznim vratima te pozvonila.

♥ O… bok Lea! Kad si došla? – otvorila je Sanja, njezina mama.

♥ Bok!!! – zagrlila sam je i poljubila – Evo, došli smo prije neka dva sata… baš sam spremala odjeću u ormar kad sam vidjela vaš auto pred kućom. I odmah sam doletjela tu. Di je Iva?

♥ Otišla u dućan po mineralnu. Uđi, i pričekaj ju, sad će doć’.

Ušla sam i sjela u fotelju, a Nea, mala bijela maltezerica slična mojoj Lili, mi je skočila u krilo. Aris, veliki njufandler našao je svoje mjesto na mom koljenu. Obožavala sam ih!

♥ No, kol'ko ostajete?

♥ Cijelo ljeto!! Do 1.9. Vi?

♥ Tak nešto.

♥ Sanja, jel’ postoji kakva mogućnost da Iva i ja završimo noćas u Calypsu?! Please!

♥ Mogle bi se dogovorit… Ma može!

Baš je tada mala Nina zaplakala pa ju je Sanja otišla smirit. Nakon nekoliko trenutaka začula sam škripanje vrata. Iza zida pojavila se Iva. Naglo sam ustala tako da je Nea pala na pod, a Aris se probudio. Iva je bacila sve vrećice i potrčala k meni.

♥ Ovo čekam još od 10. mjeseca! – viknula je i čvrsto me zagrlila.

♥ Večeras idemo u Calypso, to je već dogovoreno! – prenijela sam joj zanimljivu informaciju.

♥ Molim???

♥ A znaš kak ja utječem na tvoje!

♥ Volim te!!!!!!!!!!

♥ I ja tebe! A sad idemo gore, pomoć ću ti spremit stvari, usput da vidim kaj se imaš i da ti drpim pol tog… to nisi čula!! A onda ćeš ti pomoć meni. Imamo pred sobom cijelo ljeto za zabavu, pričanje, kupanje…

♥ I dečke…!!!

♥ Da, ti.

♥ I ti!

♥ A ne! Ja imam Matiju!

♥ Daj Lea, ljeto je!

♥ Nećeš me nagovorit! Al to ne znači da ću ih potpuno ignorirat i da ih uopće neću gledat… ha ha!!!

♥ To je već bolje… kaj ima danas u Calypsu?

♥ Nemam blage, al ćemo uskoro saznat. Tam je uvijek ludo.

♥ A možda bude i Damir tamo…

♥ Možda! Ajde prestani pričat i slaži tu robu! … Ne spremaj to!! To ćeš sad obuć' za plažu! Daj požuri!

2 sata kasnije bile smo na plaži.
Te večeri u Calypsu održavao se koncert godine → legendarni Scooter gostovao je na Braču, a Iva i ja o tome nismo imale pojma.

U 11 smo se pojavile na Zlatnom ratu, u blizini Calypsa, obje u bijelom. Malo smo brbljale, a onda smo začule poznate zvukove BUM BUM BUM… Bilo nam je jasno da je to Scooterova Nesaja. A kad je plažom zatreštao njegov božanstveni glas, bilo nam je jasno da je Scooter stvarno tu!

♥ Se to meni čini il’ je Scooter u Calypsu?! – Iva je vrištala od sreće!

♥ Ne znam… Gle, eno Damira!

♥ Hay cure! Ste vid'le Scootera? Tu je!!!!!!!

♥ Čule smo Nesaju al nismo znale da je i on tu!

U Calypsu smo ostale do jutra, plesale smo uz Scooterove melodije, koncert je završio oko 2, a onda su puštali hitove.
Sanja je pošizila kad smo se u zoru Iva i ja dovukle kući, onako umorne, a popile smo i dosta jegera. Obje smo se bacile u njen krevet i istog trena zaspale. Probudile smo se tek predvečer, otišle na plažu i okupale se.

♥ Di si frendice! – zagrlio me Matej kad nas je vidio.

♥ Yo! Nismo se vid'li sto godina! Niš me ne zoveš!! Mob mi stalno šuti!

A onda:

«La la la, la la la la Can't get you out of my head…» mob je zasvirao poznatu pjesmu.

«Matija ZOVE» pisalo je na displayu moje Nokie 8520.

♥ Zove me dečko! Čekaj malo! – svečano sam objavila. – Reci srce!

♥ Hey! Šta mi radiš? – imao je taaaaaaaaaako lijep glas!

♥ Na plaži sam, baš me Matej grlio!

♥ Kaj ona to smije reć' svom dečku??? – čudio se Matej.

♥ On je jako razuman!

♥ Kol'ko su dugo zajedno?

♥ Ah, mene pitaš! Oko godinu i pol! – bubnula je Iva.
Ljeto je brzo prošlo. Na putu kući, u autu, zazvonio mi je mob.

♥ Bok Lea! Di si? – bio je to Matija.

♥ U autu, negdje kod Senja. Doma sam za 4 sata!

♥ Žao mi je što ti ovo moram reć', ali zaljubio sam se u jednu preslatku curicu koja upravo leži kraj mene.

♥ Molim???

Tako je lijepo govorio o njoj da sam je istog trena zamrzila. Više mi se nije žurilo kući.

Kada sam stigla u Zagreb, u kući čekalo me veliko iznenađenje. Na mom krevetu sjedio je Matija s bijelom perzijskom mačkicom kakvu sam vidjela prije 3 mjeseca u dućanu. Odmah sam shvatila da je ona curica u koju je Matija zaljubljen!

♥ Bok ljubavi!

♥ Matija… kako si uspio?

♥ Šta, najdraža???

♥ Nagovorit moju staru da mi dopusti još jednu mačku u kući!??

♥ Pa to je bar bilo lako! Rekao sam joj da ti kaže da ne smiješ imat mačku, a kad se vratiš s mora da ću ti je ja kupit!

♥ O… Ma volim te! – htjela sam ga poljubit.

♥ Nemoj!!

♥ Zašto?

♥ Maca nas gleda!

♥ Joj!

♥ Daj joj ime!

♥ Ime za mačku… ime za mačku… Marie!!!

♥ Marie, imaš najljepše ime i najbolju vlasnicu na svijetu! – rekao je maci i podragao je.

Svjetsko prvenstvo bilo je odgođeno za jesen zbog nepodnošljivih ljetnih vrućina i tek nekoliko dana prije početka saznalo se da će Hrvatska biti domaćin Prvenstva, a isto tako da će svi Zagrepčani imati besplatan ulaz na sve utakmice!

10.9.2002. otvoreno je Svjetsko nogometno prvenstvo 2002. na stadionu u Maksimiru. Stadion je bio 100% pun, nisi se mogao niti pomaknuti.

Moja škvadra i ja bili smo na skoro svim utakmicama, a posebno kad je igrala Engleska. Beckham nije mogao napraviti ni korak bez pratnje obožavateljica. Vidjela sam ga dok je ulazio u limuzinu s ostalim igračima. Nema šta, stvarno je prekrasan!
Te sam večeri šetala i bila zamišljena. Tog dana posvađala sam se s Matijom zbog nekih gluposti, pa sam tražila ljubav, željela sam nekog kraj sebe. Kišilo je i kosa mi je bila potpuno mokra. Bila sam nesretna.

♥ Nikada neću pronaći pravu ljubav. – mislila sam.

Kiša je padala sve jače, ali ja za to nisam marila. Sjela sam na klupicu u vrtiću i maštala o Matiji – dečku mojih snova. Ali u tim snovima nismo bili posvađani.

Tako zamišljena, čula sam korake iz sebe i naglo se okrenula. Bio je to Matija.

♥ Bok. – rekao je i sjeo kraj mene – Želim zaboraviti da smo posvađani, više od svega hoću te poljubiti, ne mogu bez tebe!

Šutjela sam i sklopila oči, a on me dugo ljubio dok nam se kiša slijevala po licu.

♥ Pozivam te na sladoled u Vincek! Naravno, ako hoćeš.

♥ Hoću! – odgovorila sam presretno.

Negdje između sladoleda i šetnje gradom shvatila sam da je on sve što sam oduvijek tražila.

♥ Znaš, baš sam razmišljala o tome kako sam sretna.

♥ I ja sam. – odvratio je.

♥ Svaki dan zahvaljujem Bogu što nas je upoznao! Dobro da sam otišla onu subotu u Best! – od tog dana prošle su već 2,5 godine.

Kiša je prestala padati, ali noć je bila jako hladna pa je skinuo jaknu i dao mi je. Ostao je samo u kratkim rukavima a ja sam se rastapala od nježnosti i topline.
Dugoočekivani koncert najboljeg svjetskog techno DJ-a došao je i – prošao. Picotto je došao u punu dvoranu Doma sportova, popeo se na pozornicu, ispričao što neće održati koncert zbog nekih tehničkih problema i poslao nas kući. Lovu smo dobili natrag, ali nije ona bila bitna. Željela sam Matiju za rođendan (29.9.) odvest na taj koncert. On je bio velik obožavatelj Maura Picotta…

U subotu smo odlučili s društvom otići u disko. U Saloon, malo za promjenu. Dok su se drugi zabavljali u Saloonu, mi smo vani zagrljeni brojali zvijezde i ljubili se. Rukama mi je sklopio oči te snažno, strastveno i nježno na mojim usnama ostavio najslađi poljubac. Bila je predivna ljetna noć, šetali smo gradom, a on mi se pod punim mjesecom zakleo na vječnu ljubav. Ljubili smo se dok nas je mjesec obasjavao svojom svjetlošću. Odlučila sam da ću zauvijek ostati njegova. Njegovi poljupci su nešto najljepše što sam doživjela, a on je moj san koji se pretvorio u stvarnost.

Poslije ponoći vratili smo se unutra. Svi su se skupili oko podija i s uzbuđenjem nešto promatrali. Nas dvoje smo se brzo pridružili ostalima i ugledali dvije najveće zvijezde Nogometnog prvenstva → Davida Beckhama i Raula Gonzalesa kako plešu s nekim djevojkama. Pjesma je završila i cure su otišle po votku, a nogometaši se naglo okrenuli i našli lice u lice – sa mnom.

♥ Hey Raul! Look this chick, she is so hot! – komentirao me David.

♥ Mmmmmm… and beauty! She have boyfriend, I’m sure. And one more – she is much younger than us! – potvrdio je Raul.

♥ Cure ste čule ovo!!? Beckham i Gonzales komentiraju Ivaškovićkin izgled! Kažu da je jako zgodna, ali premlada za njih i da sigurno ima dečka. Ej Matija!!! – govorkalo se po disku.

♥ Hey baby! – viknuo je David. – Hey girl! You in pink! Turn around! – nastavio je. Ja sam imala rozu majicu. Okrenula sam se.

♥ You are talking to me?

♥ Yes baby, I’m talking to you. What’s your name?

♥ Ne mogu vjerovat!! – šapnula sam. – Lea. My name is Lea.

♥ David Beckham. I'm glad to meet you, Lea! You have a beautiful name!

♥ I am Raul Gonzales, David's friend. – upoznala sam se s dva najzgodnija tipa na kugli Zemaljskoj.

♥ Are you for dance? – pitao me David.

♥ Exculy, I have boyfriend. One moment, please! – otišla sam k Matiji. – Ljubavi, bi li imao šta protiv da zaplešem s Beckhamom?

♥ Naravno da ne bi! Pleši! I nabavi mi autogram!

Plesala sam s Davidom na Sylverovu pjesmu «Forever in love» dok mi je on šaputao riječi na uho. Znao je cijelu pjesmu napamet…

Zauvijek ću pamtiti taj ples. On i ja u sredini, oko nas ljubomorne cure, Matija za šankom loka votku… David je imao savršenu zurku, savršen glas, savršeno je plesao. Jednom riječju: bio je božanstven!
Dan kasnije mamu je posjetila njezina najbolja frendica Anita.

♥ Ne moram se brinuti za Leu, ona je već pronašla svoj idealnog dečka, ali Karla… ona je previše paranoična. – komentirala je mama Maria moju luckastu sestru. Kasnije se pokazalo da je Karla imala opravdani razlog za strah. Bilo je to njeno «šesto čulo».

Bila je subota i bila sam na tulumu. Matija se razbolio nekoliko dana ranije, ali je zahtijevao da odem na tulum umjesto da sjedim na njegovom krevetu i gledam ga.

Krenula sam popit vode u kupaonicu. Nedugo zatim začula sam kako netko kuca na vrata i otvorila misleći da je Dina. Iznenadila sam se kad sam umjesto nje ugledala nekog dečka kako me zbunjeno gleda.

♥ Ovaj… oprosti, nisam znao da smetam…

♥ Ma ne, baš sam na izlazu, evo sad ću ja… - počela sam spremati svoje stvari u torbicu.

♥ Ma ne trebaš, ja ionako trebam samo oprati ruke.

Oblio me hladan znoj i osjetila sam kako mi se počinje sviđati.

♥ Pa što, i nije tako loš! – pomislila sam u sebi dok sam gledala njegovo tijelo. No, ipak sam odlučila otići jer ne bi bilo u redu da ostanem tu sama s njim. Nisam mu znala ni ime. Umjesto toga osjetila sam kako se uzaludno trudim otvoriti vrata.

♥ Daj da ja probam – ponudio se.

Pokušavali smo i pokušavali, no nikako nismo mogli otvoriti vrata kupaonice. Izvana nas nitko nije čuo. Niti smo mi ikoga čuli. Znali smo da su nam smjestili i, baš kad sam počela očajavati, on je provalio:

♥ Ha, barem imamo prozor!

Nisam se ni snašla, a već sam umirala od smijeha. Bili smo na petom katu neke zgrade i pogled je stvarno bio fantastičan. Ako se popneš do prozora! I tako smo stisnuti stajali na kadi i gledali van.

♥ Ja sam Lea. Da znaš…

♥ Znam! Davor.

♥ Večeras su i zvijezde gore – promrmljala sam pokušavajući započeti neki razgovor.

♥ Da, ono crveno ti je Mars, vidiš?

♥ Ti se kužiš u zvijezde? – potpuno me iznenadilo.

Davor mi je izgledao kao dečko koji sva 24 sata provodi radeći sklekove i bila sam zaprepaštena što se kuži u nešto tako posebno. Nešto što je i mene zanimalo.

♥ Da, volim ih – odgovorio je – Svaki put kad sam tužan, kad me nešto muči, gledam u njih. I kad jedna od njih padne, kad završi njezin život, za mene tek počinje.

♥ Onda treba zaželjeti nešto, zar ne?

♥ Da, hej, pogledaj je! – uzviknuo je – Pala je! Brzo, zamisli želju! – stisnuo je svoje smeđe oči i namjestio smiješak.

♥ Jesi li? – upitao me.

♥ Da, a ti?

♥ Aha, ja sam zaželio nešto slatko, a ti?

♥ Pa zar se želje smiju odavati?

♥ Pa naravno, treba ih još i ostvariti.

A onda me pogledao i poljubio najslađe na svijetu. Kad su nam se opet pogledi sreli, kao da su željeli još. I tako smo zarobljeni u kupaonici proveli sate pričajući, ljubeći se, slušali smo kako puštaju Coloniu koju smo oboje obožavali. Sve je bilo savršeno. No, tulum se bližio kraju i ja sam morala doma.

♥ Čujemo se sutra. – rekao je najnježnije što je mogao.

♥ Naravno. – odgovorila sam i umorno krenula prema autu u kojem su me čekale frendice.

Dok smo se vozile prema kući, shvatila sam da sam prevarila svog dečka. I to kad smo se napokon prestali svađat. Bila sam sretna s njim. Nije mi bilo jasno zašto sam to napravila… a ni dan danas mi nije jasno. On to nikad nije saznao – nisam željela da me ostavi. Sad znam da sam mu ipak trebala reć'.
Svjetsko prvenstvo je završilo, Hrvatska je ispala već u prvom krugu, a Brazil po 5. put osvojio naslov SVJETSKOG PRVAKA.

19.01.2007.

ANDEO PRICA V

Sve je bilo normalno i savršeno, do jednog zimskog dana kad mi je bratić Ivan došao u posjet, na nekoliko dana preko zimskih praznika. Matija, ja, Iva, Sara, Dina, Damir, Patrik i Marko smo već bili odlučili da idemo u Francusku na skijanje, ali on nije htio. Nagovarala sam ga cijeli dan i noć, molila, preklinjala, jer bez njega nisam mogla ni ja ić'. Ali ne, on nije htio. Njegova draga Simona ostajala je doma i on se nije namjeravao maknuti iz Zagreba. Jedina nada bila nam je Simona. Morali smo je nagovorit da ide s nama. Na kraju smo i to uspjeli. Čim sam joj rekla da ide Ivan s nama, pristala je. Tako je Ivan nije imao više razloga da ostane u Zagrebu.

Krenuli smo odmah poslije Božića i Novu Godinu proslavili u Francuskoj, na snijegu gledajući vatromete. Bilo je fantastično! Zatim smo plesali i zabavljali se sve do 8 ujutro, nakon čega smo prespavali cijeli dan i probudili se baš kad je bilo vrijeme za odlazak na neku zabavu (nastupali su Robbie Williams, Lil' Bow Wow, Gwen Stefani i Eve, Eminem, Marmelade Girls, Pink, Shakira, Mary J. Blige i ostali ljudi…). Super smo se zabavili i toliko pjevali da još nekoliko dana kasnije nismo mogli govorit.

Na povratku kući avion se skoro srušio. Uspjeli smo se spasiti samo zahvaljujući pilotu. Kad smo došli doma, svi smo bili u šoku.

♥ A šta da je avion ipak pao? - pitala je Simona Saru.

♥ Ne želim ni mislit o onome što bi onda bilo.

Katarina je bio užasno ljuta.

♥ Zašto ste išli baš tim avionom? Mogli ste svi poginut.

♥ Htjeli smo stići kući prije nego što smo se dogovorili i iznenadit vas. - rekao je Marko.

Ivan je napokon otišao od mene i opet sam imala «svoj mir». Ali ipak, Simona je bila tužna i jedva je čekala da je ovaj nazove. A Ivan, glup kakav i je, u avionu je izgubio njen broj, a meni nije htio reć', mislio je da bi mu se smijala kao uvijek.

No, kako je Simona i dalje bila u komi, nazvala sam ga.

♥ Pa dobro, kakav si ti to? Simona već tri mjeseca čeka da je nazoveš!

♥ Izgubio sam njen broj. - rekao je i očekivao da ću ja sad prasnut u smijeh.

♥ Uzmi olovku i papir i piši. 2007-251. I sad da si je nazvao! Nazvat ću je za 10 minuta i pitat dal si zvao. Jao si ga tebi ako kaže da nisi. - ozbiljno sam mu rekla.

Nazvao ju je i ona je od sad bila najsretnija na svijetu!


Šetala sam ulicom s Dinom. Odjednom se ona okrenula.

♥ Lea, help! Neki tip me već tjednima prati. Bojim se da mi nešto ne napravi.

♥ Koji? Onaj plavi?

♥ Da.

♥ Upoznat ću se s njim.

Prišla sam mu.

♥ Ko si ti? – rekla sam umjesto pozdrava.

♥ Zar je to važno?

♥ Da. Pratiš moju frendicu. Znaš da je to protuzakonito?

♥ Pa? Pratit ću Dinu do kad budem htio! – okrenuo se i pobjegao.

Vratila sam se k Dini.

♥ I?

♥ Nije htio reć' tko je, al kaže da će te pratit do kad bude htio.

Kod kafića ugledale smo Dininog bivšeg, Alena, s frendovima.

♥ Dinu netko prati?? – Alen je pošizio čim je čuo.

♥ Pokaži nam tipa, naučit ćemo ga da se ne zeza s tobom! – prijetio je Roby.

Roby i Alen pretukli su tog dečka i Dina ga više nikad nije vidjela. Šteta, bio je zgodan!

Drugo ljeto Matija me posjetio na moru, u Bolu na Braču. Na Sašu sam potpuno zaboravila. Te noći sjeli smo na stijene i slušali huk morskih valova. Poljubio me, ne onako kako me inače ljubio nego čisto drugačije. Bilo je predivno, prvi put sam osjećala da nekome pripadam, da mu je zaista stalo do mene.

Ostali smo na toj stijeni do jutra i zagrljeni dočekali izlazak sunca. Bacili smo se u more da se barem malo razbudimo, a zatim krenuli kući. Jedva smo se dovukli do moje vile udaljene kojih 50 metara od plaže. Mrtvi umorni pali smo svatko na svoj krevet i zaspali.

♥ BUM BUM BUM! – čulo se udaranje nečije šake po vratima.

♥ LEA!!!!! – kreštao je glas Ivinog brata, Antonia.

Uz velike napore dignula sam se iz kreveta i otvorila vrata.

♥ Reci, Tonio.

♥ Ajme šta je tebi bilo, izgledaš k'o da danima nisi spavala!

♥ I nisam. Cijelu noć sam bila s Matijom na plaži.

♥ A to je znači tvoj Don Juan! – smijao se.

♥ Ko?????

♥ Don Juan, tvoj ljubavnik!

♥ Ha ha ha. Kaj trebaš? Obično ne dolaziš bez razloga.

♥ Nemoj radit takve face, ovo je ozbiljno. Iva je jučer popodne otišla na plažu i nije se više vratila.

♥ IVA!!!!!!!!!!!!!! – odmah sam bila savršeno budna. – idemo do plaže.

Na plaži smo vidjeli Ivu kako leži na ručniku. Činilo se kao da je bez svijesti, ali kada smo došli do nje vidjeli smo da ona zapravo samo – spava. Antonio je pobjesnio, dignuo je, odnesao do mora i jednostavno pustio. Iva je, dakle, završila u moru i jadnica se dobrano nagutala vode prije no što je uspjela izronit.

♥ Antonio, jel’ tebi sve u redu s mozgom?? Mogla sam se utopit!!!!!

♥ A jesi ti normalna??? Noć provedeš spavajući na plaži???

♥ Daj šuti! Slučajno sam zaspala!

Vratili smo se u vilu i nastavili spavat, a navečer smo se uputili u legendarni Calypso.

♥ Ova Shakira ima skroz ok pjesme! – vikala je Iva plešući na Whenever, wherever.

♥ Eh, šta je to prema mojoj Family Afair! – uzdahnula sam prisjećajući se moje najdraže pjesme i cd-a zaboravljenog u Zagrebu. – šta bih dala da sam ponijela taj cd!

Plesali smo tako cijelu noć, a oko 3 sata započele su sentiš-pjesme. Matija je skupio dovoljno snage da se izvuče iz separea i pozove me na ples. Svirala je neka, meni nepoznata, tipična laganica, ljubavna pjesma.

♥ Jesi za ples? – pitao je moj Don Juan, kako ga je Antonio prozvao.

♥ Zašto ne?! – odgovorila sam iako sam znala zašto ne – bit će pravo čudo uspijem li se uopće dić' sa stolice!

Stali smo nasred podija i plesali, plesali, plesali… sve do jutra…

Bio je to zadnji dan Matijinog posjeta.

♥ Matija, požuri, roditelji te čekaju! – rekla je moja mama kad je odlazio.

♥ Ali mama!

♥ Vidjet ćete se za 2 tjedna, kaj je to!!! – nije se dala smesti.

♥ Dajte, teta Maria, samo još minutu! – molio je i Matija.

♥ Ne može!

Preostalo nam je još toliko vremena da se poljubimo i da on uskoći u auto u zadnji tren.


Te noći zazvonio mi je mobitel. Bilo je 2 ujutro, a dobila sam poruku. S Matijinog broja.

«Lea, dođi u Zagreb, vrati se, molim te, život tebi drage osobe ovisi o tom. Nije šala, vjeruj mi. Reci starcima da odmah krenete. Preklinjem te.»

♥ Joj Matija, na padam više na takve fore! – nasmijala sam se nakon što sam pročitala poruku.

Karlu je probudio zvuk poruke i otela mi je mob iz ruke da dozna o čemu se radi.

Polako je čitala i postajala sve bljeđa.

♥ Idemo! – uzviknula je.

♥ Kud??

♥ Pa u Zagreb! Možda je stvarno nešto ozbiljno.

♥ Zar ne shvaćaš da je to fora??? Matija uvijek izvodi nešto takvo.

Tad je mob ponovo zazvonio. Opet Matijina poruka.

«Nisi odgovorila, hoćeš li doći? Možda nisam bila dovoljno jasna, ali Matija, mama i tata imali su prometnu nesreću. Sada vjerojatno shvaćaš prošlu poruku. Matiji je loše, zato dođi. Tihana»

♥ Tihana je njegova sestra, ozbiljnija, ne bi ona se zezala s tim. – proletjelo mi je glavom prije no što sam pala na pod i sva u suzama počela vikati – Zašto on, o Bože, zašto on???

♥ Znala sam. – proročki je zvučala Karla, s Sabina mi je pomagala da ustanem. Mama i tata spremili su stvari i pola sata kasnije bili smo u autu.

Mama je nazvala Tihanu na mobitel jer ja nisam mogla razgovarati. Slušala sam što pričaju držeći glavu na Sabininom koljenu i još uvijek tiho plačući.

♥ Tihana, kako se to dogodilo?

Uslijedilo je Tihanin odgovor.

♥ Kako je Matija, kak su tvoji? Svi su živi, nadam se.

Čuo se samo Tihanin plač.

♥ Bože. Ali bit će dobro, to je najbitnije.

♥ Mama, šta je bilo, reci mi molim te! – vikala sam.

♥ Matija je dobro. Sa slomljenom rukom i nogom on je zapravo najbolje prošao. Njegov tata ima slomljeno rebro, ali zato mu je mama u kritičnom stanju. Nadam se da će se izvuć'.

♥ Hvala Bogu da je on dobro.

♥ Jadna Tihana! – prošaptala je Sabina. Zapravo je bilo čudno koliko je to malo biće imalo suosjećanja i kako je dobro razumjela druge.


Tihana je bila slomljena. Ona i njezin muž Ivano proveli su cijelu noć u bolnici. Kada smo mi došli, Tihana mi se bacila u zagrljaj i nekim čudnim glasom prošaptala:

♥ Gotovo je… oh Lea, gotovo je… ne mogu vjerovat…

♥ Matija! – pomislila sam – nije valjda umro… pa ne može se umrijeti od prijeloma ruke i noge…

♥ Moja mama… umrla je… - bila je Tihana sva izvan sebe.

♥ Bit će sve u redu… - govorila sam joj teško suzdržavajući suze. Voljela sam Katarinu, bila mi je druga mama, a sada je više nema..

♥ Matija još ne zna. Ne znam kako mu to reć'. Bojim se… - plakala je.

♥ Reći će mu moja mama. Ti ne možeš.

Mama je otišla u Matijinu sobu i sve mu rekla.

♥ Žao mi je… - rekla sam mu kad sam ušla u sobu.

♥ Hvala Bogu da si ti dobro! – htio je biti jak, ali vidjelo se da je i on izvan sebe.


Poslije nesreće više nikad ništa nije bilo isto.

Matija je nakon 2 dana izašao iz bolnice, a Bruno, njegov tata, tjedan dana poslije njega.

Bilo mi ih je svih žao. Ta Katarina je bila mlada… imala je svega nekih tridesetak godina…


Pogoršao se i Matijin odnos o ocem. Svađali su se oko svega.

Nedugo nakon nesreće otišla sam na maturalac u Amsterdam – Nizozemsku. 24.8.2003. oko podneva stigli smo u Amsterdam. Putovali smo 20 sati nekim drndavim busom koji ni klimu nije imao.

Hotel je bio savršen, luksuzan i otmjen, sa 5 zvjezdica. Svaka soba imala je klimu, TV, satelit, aperitiv bar i sve ostalo što običan hotel nema.



Taj dan otišli smo brodom u London. Malo smo ga razgledali, a zatim dobili slobodno popodne. S curama iz škole šetala sam glavnim londonskim trgom kada me netko povukao za majicu. Bio je to moj stari prijatelj David Beckham sa sinom!

♥ Hello my friend! – pozdravio me.

♥ Yo David! You remember me???

♥ How can I ever forget such beautiful face?! – zagrlio me. – This is my son, Brooklyn.

♥ Hy Brooklyn! You are so beautiful, just like dad!

Moje frendice su samo nijemo zurile u nas. Znale su da poznajem Davida, no nijedna od njih nije se nadala da će me zagrliti i upoznati sa sinom, ni ne pogledavši njih!

♥ By the way, my friends want to meet you!

Nakratko ih je pogledao.

♥ You are the most handsome of all that! – šapnuo mi je. – Hy girls! I'm David Beckham and that's my son Brooklyn. What's coming up?!

One su i dalje stajale kao ukopane.

♥ They have no words! – nasmijala sam se. – Can I photograph you?

♥ Sure!

Slikala sam se s Brooklynom i Davidom. Ako želiš vidjet tu fotku, il’ misliš da lažem, dođi k meni, još je čuvam u novčaniku.

♥ Ne mogu vjerovat da stvarno znaš Beckhama! Mislila sam da je to samo trač! – opsjedala me neka cura iz a razreda. – Dat ćeš mi njegovu fotku!

Ostatak maturalca bio je vrlo zabavan, razgledavali smo grad, kupali se, lokali votku, jeger il’ viski s ledom, plesali do besvijesti. Matija je također bio na maturalcu, ali u Španjolskoj. Nikada nismo bili toliko razdvojeni.

Njegov osmjeh uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Kada smo se vratili s maturalca, poklonio mi je svoj najljepši osmjeh i pao mi u zagrljaj. Ljubio me dugo, dugo… Zaboravili smo na sve, ništa više nije bilo važno, pa čak ni moj teški kofer koji sam još uvijek držala u ruci.

Jedne smo večeri izašli u kafić sa Ivom i Damirom. Svi smo se super zabavljali, no Matija nije bio baš dobre volje.

♥ Zašto ne može uvijek biti ovako? – rekao je dok smo se vraćali kući. A tada je briznuo u plač.

♥ Zaboga, što ti je? – bila sam zabrinuta.

♥ Nije mi ništa. – odgovorio je mirno.

♥ Nešto ti se događa. Molim te, reci mi!

Otišli smo k njemu doma i ponovo je počeo plakati.

♥ Ne mogu više podnositi tatu. Stalno mi nešto prigovara, zamjera… Mene okrivljuje za maminu smrt… - ispričao je.

♥ Sve ćemo srediti i uskoro će opet sve biti kao prije.

♥ Sad samo želim da me zagrliš. – šapnuo mi je na uho.

Tako zagrljeni ostali smo cijeli sat. Pogled mi je pao na sat. Kasnila sam kući.

♥ Moram ić', već kasnim, a moji će i ovako poludite!

Matija me odvezao kući na svom motoru.

♥ Želim da znaš da si ti najbolje što mi se ikad dogodilo i da su ove godine s tobom bile najbolje u mom životu. – rekao mi je, a ja sam se rastapala od nježnosti – Nikada te neću zaboraviti i nikada, baš nikada te neću prestat voljeti.

Tada me je samo kratko poljubio. To me iznenadilo – inače bi se ubijali od ljubljena.

Zatim je otišao. Osjećala sam neku nelagodu i htjela ga nazvat da se uvjerim da je dobro, ali sam odustala.



Bio je ponedjeljak, 3.9.2003. Telefon je zazvonio pred jutro. Polako sam sišla u prizemlje i ugledala tatu kako grli mamu. Sabina i Karla sjedile su za stolom i šutjele.

Mama je plakala.

♥ Matija je napravio nešto strašno… - jedva je izustila.

Za desetak minuta cijela moja obitelj bila je ispred Matijine kuće.

♥ Ništa mu se nije dogodilo… vjerojatno je samo slupao motor… Previše je popio. – ponavljala sam u sebi. Neki čudan nemir uvukao mi se pod kožu.



Tihana je otvorila vrata i pustila nas u kuću. Bila je potpuno blijeda i sva je drhtala. Kuća je bila puna nepoznatih ljudi. Matija je ležao na kraju hodnika, a dva čovjeka odjevena u bijele kute bila su nagnuta nad njim.

♥ Matija… evo me, to sam ja, Lea! – vrištala sam.

Karla se stvorila iza mene i odvukla me u drugu sobu. Još uvijek nisam znala što se zapravo dogodilo.

Tata mi je prišao polako, očiju punih suza.

♥ Mora da se dogodilo nešto strašno kad i on plače. – prozujalo mi je glavom.

Čvrsto me je zagrlio.

♥ Tako mi je žao… - šaptao je – Matije više nema…

Srušio mi se cijeli svijet, uostalom – Matija je bio moj svijet, pala sam na pod.

♥ Neeeeeeeeeeeeee! – vrištala sam od užasa.

Tek kasnije saznala sam pravu priču. Čim je Matija te večeri došao kući, napisao je oproštajno pismo, a potom se objesio. Imao je samo 16 godina…

Odvezli su ga u bolnicu. Sve to se činilo kao jedan veliki, ružni san.



Njegov tata stajao je daleko od svih, nije htio svoju bol podijeliti s okolnim svijetom. Mogla sam zamisliti kako mu je: izgubio je dvije voljene osobe, prvo svoju ženu, a zatim i sina.



Pročitala sam Matijinu oproštajnu poruku. Pisao je da me beskrajno voli, kao i moju obitelj…

«Nikad te neću zaboraviti, niti u sljedećem životu, niti u nekom drugom…» - napisao je na samom kraju.

♥ Što bih dala da si tu… kako sam te samo voljela! – razmišljala sam. Suze su mi curile mi lice.



Vidjela sam ga u bolnici. Bio je miran, spokojan, smiješio se. Samo što je sjaj u njegovim plavim očima nestao. Primila sam ga za ruku.

♥ Ljubavi, tako si hladan… - šapnula sam.

♥ Lea, nemoj… - odgovorila me mama kad sam ga htjela poljubiti. Nije me bilo briga što je mrtav.

Osvrnula sam se oko sebe. Svi su plakali. Mama me je gledala brišući suze. Tata je držao glavu među rukama. Sabina je bila u Karlinom zagrljaju i obje su se gušile od suza. Matijin tata grlio je Tihanu i uputio mi bolan pogled. Shvatila sam da mu je žao zbog svega. Čak je i medicinska sestra zaplakala. Vjerojatno joj je bilo teško gledati sva ta žalosna lica.

♥ Osjetila sam to. – priznala mi ja Karla kad smo došle kući – osjetila sam da mu se nešto dogodilo. U mislima sam ga vidjela kako visi na užetu.

♥ Kako si znala? – rekla sam s nevjericom.

Tek tada sam shvatila – pa Karla je cijelo vrijeme predviđala događaje! Ona je nešto posebno, možda vidovnjakinja, vračara.

♥ Karla, reci mi šta će mi se dogodit u budućnosti. – prisilila sam ju – znam da to možeš.

♥ Tri godine ćeš patit zbog njegove smrti, zatim ćeš se pomirit s činjenicom da je mrtav i kad se dovoljno opustiš i počneš živjet život bez iščekivanja trenutka kad ćeš se probuditi, srest ćeš dečka koji će ti promijeniti život.

♥ Imala sam pravo! Ti si vidovnjakinja! Cijelo si vrijeme znala da će se ubiti. – zaplakala sam – eh, zašto mi nisi rekla, spriječila bih to!

♥ Sudbini se ne smijemo opirati. – kratko je odgovorila i otišla. Sada sam znala njezinu tajnu. Razumjela sam sav njezin strah i ono nezadovoljstvo kada sam joj rekla da smo Matija i ja zajedno. Već tada je pokušala spriječiti zapisano u knjizi sudbine. Pokušala me odvojit od njega. Nažalost, nije uspjela i sudbina je učinila po svom. Mislila sam da će naša ljubav trajati vječno. Željela sam provesti s njim cijeli svoj život, ali sudbina je odlučila drugačije. Nisam mogla shvatiti zašto je htio umrijeti, zašto mi nije dopustio da mu pomognem, zašto me je napustio…



Zadržala sam njegovu najdražu majicu i parfem koji sam mu poklonila za Božić.



Njegov tata se pobrinuo za sprovod. Došlo je puno ljudi koji su ga poznavali. Kasnije sam vidjela da je moj vijenac ostao na stepenicama mrtvačnice i to je bilo ono što me najviše povrijedilo. Podnosila sam svu njegovu mržnju jer je mislio da sam ja kriva za Matijinu smrt, ali ovo je bilo previše.

♥ Matiji bi bilo žao što se ovako ponašate prema meni. – doviknula sam mu. Ništa mi nije odgovorio, samo je nijemo otišao.

19.01.2007.

ANDEO PRICA VI

20.6.2004.

Na maturalnoj večeri nisam se pojavila. Jednostavno nisam imala snage. Prošlo je 9 mjeseci od Matijine smrti. Te mjesece proživjela sam kao u snu, nisam znala za sebe.

Kupila sam haljinu za maturalnu, čak sam i odlučila ići, Adrian me pozvao na ples… Bezdušno sam ga odbila. Nisam bila spremna za zabavu.

I tako sam najveći dan svog života provela u sobi plačući. Zar ima šta bolje od toga?

Na more sam otišla s Ivom, Sarom i Robyjem, onim Alenovim prijateljem. Sara i on bili su zajedno, Patrik ju je ostavio.

Jedne noći Sara je organizirala veliki tulum. Ja sam pobjegla od svih njih, otišla na plažu, sjela na stijenu i razmišljala. Nije mi bilo jasno kako se mogu zabavljat kad su izgubili najboljeg prijatelja. Nije važno kada…



Nakon dvije godine održano je još jedno Svjetsko prvenstvo. Engleska je pobijedila! David mi je nabavio ulaznice za utakmicu finala tako da sam je gledala iz 1. reda zajedno s Karlom i Sabinom. Nakon ostvarene pobjede, David me čvrsto zagrlio i izljubio. Bio je tužan kad sam mu rekla za Matiju. Znao je koliko sam ga voljela.

♥ That's my number. – rekao mi je pružajući nekakav papirić. – Call me whenever you want. I'll always be here for you!

Bila je nevjerojatna i samo pomisao da mi je Beckham postao best frend!

♥ Don't forget call me and Victoria on your wedding! - rekao mi je na rastanku.

♥ Oooooo! You will wait for that! I'm not get over my ex boyfriend…

Zvala sam ga svaki put kada bih imala nekakav problem, znao je sve moje tajne, a usput sam super naučila engleski!

To ljeto sjedila sam na istoj onoj stijeni. I tada sam gledala mjesec i mislila na nezaboravne trenutke provedene s njim. Od Matijine smrti prošle su tri godine, baš kako je Karla prorekla. Dugo sam razmišljala o svemu i razbijala glavu pokušavajući shvatiti jesam li mogla nešto učiniti da spriječim tu tragediju. Tada sam napokon prihvatila njegovu smrt i shvatila da ništa nisam mogla učiniti.

♥ Da je još na ovom svijetu, samo bi bio nesretan. Mislim da je bolje da je mrtav nego da godinama pati. – pojasnila mi je najbolja sestra na svijetu.

♥ Ali ne razumijem zašto se ubio kad je imao mene koja sam ga voljela i koju je on volio.

♥ Volio te najviše na svijetu, ali to nije bilo dovoljno. Dugo je razmišljao kako da riješi sve probleme, a smrt mu se činila najboljim rješenjem. Tada je mislio samo na sebe.

Katkad sam se pitala zašto sam morala to proživjeti. Ali tada sam se sjetila koliko smo se Matija i ja voljeli i zaključila da sam na neki način zapravo bila sretna osoba. Jer iako naša ljubav nije potrajala, nas dvoje smo bar kratko imali više nego što većina ljudi ima tijekom cijelog života. Imali smo najveću ljubav na svijetu…


Došla je jesen i ja sam upisala pravni faks. Biti odvjetnici bio je moj i Matijin veliki san. Ako ga već on nije mogao ostvariti, zašto ne bih barem ja?

Ubrzo je stigao još jedan moj rođendan. Ovaj put 20. Krenula sam s Dinom, Simonom, Karlom, Ivom, Sabinom i Sarom u Gap. Sve smo bile single, osim Ive.

Kad god bih primijetila nekog zgodnom dečka, Karla bi mi rekla sve o njemu što me zanimalo, čak je znala i o čem sad razmišlja.

Plesali smo dugo, dugo… izgubila sam pojam o vremenu kada je naletio on. Odjurila sam do Karle.

♥ Najdraža sestrice na svijetu, reci mi sve o onom tamnoputom dečku!! O čem sad razmišlja!?

♥ To je on! Tomislav Krašić, ima 21 godinu, nema curu, ne iskorištava ih, živi u Gajnicama, eh to je malo predaleko…, prokleto je zgodan, i… ne okreći se jer te upravo gleda! – pričala je Karla – I baš razmišlja kako bi te bilo lijepo zagrliti, poljubiti…

♥ Izmišljaš!

♥ Kunem se! Odi tamo k njemu i reci «Bok, ja sam Lea i učinilo mi se kako me gledaš. Pomislila sam kako bi te bilo lijepo poljubiti, zagrliti… pa, zašto da gubimo vrijeme?!» Zagrli ga i izvedi van. Nek' ti se predstavi, a onda ću ti ja u misli slat riječi koje da govoriš – koje će se savršeno poklapati s njegovim razmišljanjem pa će zaključit da ste stvoreni jedno za drugo. Da ti odam malu tajnu? To je onaj dečko o kojem sam ti pričala na dan Matijine smrti!

♥ Volim te! – rekla sam Karli, zagrlila je i pošla k Tomislavu.



♥ Bok, ja sam Lea i učinilo mi se da me gledaš. Pomislila sam kako bi te bilo lijepo poljubiti, zagrliti… pa, zašto da gubimo vrijeme!? – s mukom sam izustila, zagrlila ga i izvela van.

♥ Ja sam Tomislav. Moram ti priznat da sam i ja baš o tome razmišljao! – rekao je nakon duže stanke.

♥ Karla, kak se dečko ljubi? – pomislila sam znajući da Karla sve to čuje. Isti tren dobila sam odgovor.

♥ Božanstveno! Isprobaj! Ali ne još! Upravo sad razmišlja o tvojoj dugoj smeđoj kosi, plavim očima u kao more u kojima se možeš utopiti, promatra tvoje usne i zamišlja vaš poljubac. Ali ne bilo gdje – na trećoj klupici iza diska. Kad to bude gotovo, vratite se unutra i upoznaj me s njim!

♥ Kakva kosa! Duga, smeđa, sjajna, savršena! A te oči, plave kao olujno more u kojem se lako možeš utopiti – mislio je Tomislav – usne su joj meke i slatke poput meda! Mogu zamislit naš poljubac na trećoj klupici iza diska! Predivna je!!!

♥ Šta me tako gledaš?? – progovorila sam – Znam da imam lijepu kosu, olujno plave oči i da se savršeno ljubim! Ne moraš to tako očito pokazivati! – smijala sam se.

♥ Odvela sam ga do 3. klupice i poljubila.

♥ Karla je fulala, dečko se ljubi i više nego božanstveno!

♥ Pa nisam ti smjela baš sve odat! – čula sam njezin glas u svojoj glavi.

Vratili smo se u Gap i predstavila sam mu cure.

♥ Cure, ovo je Tomislav! Tomislav, to su Iva, Sara, Simona, Dina i moje najbolje sisterke na svijetu, Sabina i Karla!

♥ Nijedna nije ni približno lijepa kao ona! – mislio je on.

♥ Nijedna nije ni približno lijepa kao ti! Tomislav je to upravo rekao u sebi! Sretno ti bilo! – govorila mi je sestra telepatskim putem. Nitko osim mene nije znao za tu njezinu sposobnost.



Nas dvoje udaljili smo se od cura, lagano plesali uživajući jedno u drugom. Uhvatila sam Karlin pogled. Zvala me.

♥ Sister, sorry kaj prekidam, al 5 sati je. Mislim da bi mogle krenut doma…

♥ Karla…

♥ Mama će dobit sjede ak' se ne vratimo kući prije no što se probudi… a budi se u 6!

♥ Di živite? – umješ'o se Tomy.

♥ Novo Brestje. Sesvete. Bogu iza nogu. – bezvoljno je odvratila Sabina.

♥ Nema beda, vidimo se za 5 minuta, ode ja po auto pa vas vozim kući!

♥ Si ti normalan?! Pa di ćemo nas 7 stat u tvoj auto?!!!

♥ Ljubavi, ti misliš da ja nemam frendova?? – bahatio mi se!



I Iva, i Sara, i Sabina, i Dina, i Simona, i ponajviše ja smo ostale PAF! kad su se 5 minuta kasnije pred nama pojavila 4 sportska Mercedesa cabria i dva Hyundai coupe-a! A kako smo se tek iznenadile kad je Tomislav ponosno provirio iznad stakla crnog Merđe! Samo je Karla ostala ne iznenađena, a to nije bilo nimalo čudno. Tomy nas je upoznao s frendovima, Kruno je bio visok, plavokos i svijetlih očiju, vidljivo zapaljen za Simonu. Luki, Tomislavovom burazu, oči su zasjale pri pogledu na moju mlađu sestricu. Dina i Dino odmah su se sprijateljili, a Karla i Boris upoznali su se, zagrlili i, na opće čuđenje svih nas, odmah se počeli žvalit. Valjda je Karla znala da je on «taj pravi»! Jedino su se Sara i Vedran neprestano svađali i nisu mogli se gledat ni pol sekunde. Ne trebam puno pričat o tom kak su tri noći kasnije završili u njenom krevetu, zar ne?!

Ivu je povezao dečko (da da, ulovila je onog Damira s Brača), a mi ostale do kuće smo uživale u najboljim autima koje smo vidjele u životu i, barem ja, u zagrljaju dečka uz kojeg mi je život ponovo imao neki smisao.

Pred kućom smo se pojavili oko 6 i mama je već bila budna. Blijedo je gledala u 3 Mercedesa parkirana pred kućom, ne shvaćajući što se događa.

♥ Karla, Lea, Sabina, pa di ste vi bile?!

♥ Gap, mama, Gap. – zijevnula je Sabina.

♥ Sad se vraća kući, ha? Umrla sam od brige! I onda dođete u Mercedesima bez krova! Kaj ste napravile, priznajte!?

♥ Napravile? Plesale. Bile smo u GAP-u!

♥ Ste opljačkale banku, autosalon il..? o Bože, ukrale ste te aute!

♥ Ej, stara, uozbilji se!

♥ Dovezli su nas neki tipovi.

♥ Neki tipovi???? Vozite se u 6 ujutro u autu s NEKIM TIPOVIMA??? Jeste vi normalne?

♥ Mam, poznamo ih. Histeriziraš. Odi spavat ili popij tabletu za smirenje.

♥ Sabina, jel’ se tako razgovara s roditeljima? Sljedećih 2 mjeseca nema Gapa ni Besta ni Saloona!

♥ Može Aquarius il’ Papaya? – smijala se Sabina.

♥ U svoju sobu, odmah! – mama je bila užasno bijesna na moju sisterku.

♥ Mamice, mogu te upoznat s ljudima koji su nas dovezli? – mama je uvijek padala na Karlin šarm.

♥ Ako baš moraš.

♥ Tomislav, Luka, Boris, dođite!

Tomislav me zagrlio, isto kao i Boris Karlu, na šta je mama sijevala očima. Luka je pogledom tražio Sabinu. Bilo je nevjerojatno da nije čuo mamu Mariu kak se derala na nju!

♥ Boris, ovo je moja mama. Mama ovo je moj dečko Boris.

♥ Drago mi je… ja sam Boris… ja sam Maria… - upoznali su se.

♥ Ovo je MOJ dečko Tomislav. Tomy, ovo je mama Maria.

♥ Drago mi je… ja sam Tomy… ja sam Maria… - upoznali su se.

♥ I, mama, Sabinin dečko Luka. Luka, naša mama.

♥ Drago mi je… ja sam Luka… ja sam Maria… - upoznali su se i oni.

♥ Sabina sljedeća 2 mjeseca ne smije u disko. Tek tol'ko da znaš. – mama je odmah upozorila Luku.

♥ Al smije u Papayu i Aquarius! – smijala sam se.

♥ Lea…

♥ Šala!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

♥ Dečki, drago mi je da smo se upoznali, dođite jedan dan na kavu i kolače (MAMA! – čula se Karla)… - osramotila nas je mama i otišla u kuću.

♥ Ljubavi, nazovi me oko…… nazvat ću ja tebe. Kad se probudim! – pričala sam Tomislavu.

U kasnijim razgovorima saznala sam da je moj dečko bogati vlasnik poznate diskografske kuće te da stalno putuje na egzotična mjesta u svijetu. Na našu prvu godišnjicu odveo me na Bali – pravi raj na Zemlji. Nikada nisam vidjela toliko ljepota koliko u ta dva tjedna provedena na Baliju. Taj rajski otok ima samo dva godišnja doba: kišnu i sušnu sezonu. Nas dvoje smo imali toliko sreće da smo došli tamo baš na prelasku. Tjedan dana bilo je jaaaaako vruće, a onda je zahladilo.

Izlazak sunca promatrali smo na najljepšim plažama svijeta – pješčanim s puno palmi, divljim plažama s crnim pijeskom u moru, na blistavim lagunama ili plažama za surfanje na kojima su posebno veliki valovi. Bali je inače poznat po svim rijetkim pticama svijeta sakupljenih na jednom mjestu. Toliko su pitome da ih se čak može i mazit.

Jahali smo slonove kroz prekrasnu džunglu, uživali u raftingu, vožnji kajakom po divljim rijekama, a isprobali smo i najluđi sport na svijetu: bungee jumping. To je bio jedinstven doživljaj! Skačeš s mosta, a samo te jedan jedini konopac dijeli od pada među ogromne stijene i divlju rijeku – sigurne smrti.

Slikali se pod vodom kod poznatih koraljnih grebena i kasnije dali uokvirit te slike. Sad vise u dnevnom boravku i svatko tko nam dođe u posjet divi se toj nevjerojatnoj ljepoti.

Na Baliju se također nalaze najveći bazeni i vodeni parkovi na svijetu, u sklopu kojih su sauna i masaže. Ako oko ponoći krenete u šetnju plažom, nemojte se iznenaditi ako vidite puno more ljudi, tamo je vrlo popularno noćno kupanje. Ne sudjelujete na barem jednom beach partyju, ne znam zašto ste uopće dolazili na Bali.

Krstarenjem smo obišli cijeli otok, gledali najljepši zalazak sunca što se može vidjeti (zbog polarne svjetlosti), i jedrili smo na ogromnim valovima!

Rajski otok je istodobno magičan i mističan, miroljubiv i lijep. Bali je zadnje mjesto na svijetu gdje je vrijeme stalo… Ne bih se nimalo bunila da me netko ponovo odvede tamo!!


Kupili smo kuću s velikim bazenom u kojoj me Tomy zaprosio na Božić 2008.

♥ Lea, hoćeš li se udati za mene? – preda mnom stvorio se najljepši prsten na svijetu.

♥ Da!!!

Vjenčali smo se u Petrovoj crkvi 2 mjeseca kasnije, 14.2.2009. na Valentinovo. Vjenčanica je bila duuuuuuga bijela, prekrasna. Svadba je trajala 3 dana (moja želja!), proslavili smo je u Sheratonu u društvu Colonie i njihovih najnovijih pjesama.


Na medeni mjesec muž me ponovo odveo na Bali. Ovaj put je bilo još ljepše!

Diplomirala sam u 6. mjesecu 2009. godine i pronašla posao u uspješnoj odvjetničkog tvrtki.

Odonda je prošlo 10 godina. Ja sam sada sretna 33-godišnjakinja s predivnim mužom Tomislavom, dvoje djece → Ivonom i Teom. Ako ikada budem imala sina, znam kako ću ga nazvati – po svojoj velikoj ljubavi Matiji. Nas četvero živimo u velikoj kući na Ksaveru, imam auto svojih snova i zapravo sam sretna. S vremena na vrijeme sjetim se Matije i srce me još zaboli, ali, kako moja sestra kaže, Tomislav je anđeo kojeg mi je Matija poslao jer želi da budem sretna – s njim ili bez njega.

Karla je izgubila sposobnost gledanja u budućnost ili prošlost, zbog tog je volim još više i ne znam što bih bez nje jer mi je toliko pomogla u životu. Ona je također udana, ima muža Borisa i kćeri Doru i Martu, te sina Nikolu.

Sabina je slobodna kao ptičica! Događaji od prije 10 godina ostavili su velike posljedice na njoj i još uvijek se boji da se i njoj ne bi dogodilo nešto takvo.

Moji roditelji su dobro. Žive u Novom Brestju u našoj staroj kući. Jako su dobri s Tomislavovim starcima pa se često posjećuju.

Moje najbolje frendice su presretne!

Iva i Sven, njezin muž očekuju drugo dijete. Sin im se zove Marin, a kćer će bit, barem koliko mi je rekla, Marina. Kuma će joj biti Sabina, dok sam ja Marinova kuma.

Sara se uskoro planira vjenčati s Josipom.

Simona živi u Kanadi i neće se tako brzo vratiti u Hrvatsku.

Dina i Dino imaju male klince, blizance Ivanu i Ivana!

Dobile smo što smo htjele od života.



Ovo nije bajka, niti slučajnost. Sve se događa s razlogom!

OSTAVI KOMENTAR


***prazna dusa***
<< 06/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

=)))))))))))))

....molim Boga da mi da snage...
Ako je grijeh sto te volim neka mi se to nikada ne oprosti...

Ako je ljubav droga, onda sam ja najveci narkoman!


Ako me ikada budes izgubio, potrazi me u vrtlogu vremena, jer sam se vjerojatno tamo izgubila - trazeci tebe!!!


Ako me ikada budes napustio... smijem li onda poci sa tobom??


Ako me ikada budes ostavila ostavi me na kisi da ne placem sam.


Ako me ikada zaboravis, ne zaboravi da zaboravljeni nikada ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili!


Ako me volis, ne pricaj nikome. Ako me zelis, ne daj me nikome. Ako me ljubis, ljubi me njezno. Ako ni jedno od toga nije, vrati mi srce, oprosteno ti je!!!!


Ako negdje postoji sjaj onda je on u tvojim ocima. Ako negdje postoji bol onda je to zivot bez tebe. Ako je itko na ovom svijetu voljen onda si, vjeruj mi, ti!


Ako nekog iskreno volis, nemoj ga zeznut, znaj da to boli.


Ako netko uspije na suncu kockom leda ispisati tvoje ime, onda cu mu priznati da te voli vise od mene!!!


Ako odem u nebo prije tebe, na svaku zvijezdu cu napisati tvoje ime, tako ce svi andjeli znati koliko mi znacis...


Ako postoji sjaj on je u tvojim ocima, ako postoji radost to je susret sa tobom, ako postoji tuga to je zivot bez tebe, ako je itko voljen to si ti!


Ako se ikada pozelis javiti, javi se, sve je ostalo isto i broj i adresa...samo mi je ime promijenjeno, jer otkad si ti otisao iz mog zivota, moje ime je tuga.


Ako si daleko nista ne smeta, vjecna ljubav ostaje i da si nakraj svijeta.


Ako te ikada budem zaboravila bit ce to posljednji dan u mom zivotu...


Ako te gnjavim zovi 92, ako te prestrasim zovi 93, ako te povrijedim zovi 94, a ako me zelis nazovi moj broj


Ate zaboli proslost na mene pomisli bar, jer bili smo bili nekad najljepsi par...

Ako ti gorko zaplace oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti dusa, ako nema tko da te slusa, ako ikad vrisnes u snu nazovi me i JA BIT CU TU.


Ako treba ugasit cu svijecu i sunce i mjesec i zvijezde. Ako treba porusit cu mostove, unistiti proslost, otici u nepovrat samo zbog tebe.


Ako volis nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti.


Ako voljeti znaci zivjeti, onda voljeti tebe znaci zivjeti vjecno.


Ako zadrzis ovu poruku - VOLIS ME, ako je ignoriras - OBOZAVAS ME, ako ne odgovoris - ZELIS ME, ako odgovoris - NE MOZES BEZ MENE...


Andjele, sklopi okice i u tami noci pronadji svjetlo mjesecine da ti obasja snove i u njih dovede one zbog kojih se vrijedi sutra buditi!


Baci casu visoko, past ce na tlo. Baci kamen u vodu, dodirnut ce dno. Baci granu u vatru, izgorjet ce sva. Baci mene od sebe, umrijet cu ja.


Bez tebe je sve nista, a sa tobom je nista sve!


Bila bih postelja u kojoj spavas i jastuk na kojem se budis, zvijezda koju sanjas, suza kada places, osmjeh kad se smijes, usinila bi sve samo da sam uz TEBE!


Bog je svim andjelima dao krila osim tebi, jer nije zelio da mu najljepsi odleti!


Bori se za srecu, za ono zelis. Ono sto mnogo ti znaci, nemoj dijeliti. Ne brini za druge, jer drugi ce se snaci, ali ljubav poput tebe tesko je naci.


Citam knjigu, a oci mi suze, mislim na tebe, sto mi srce uze!


Cokoladni bomboni. Ne. Cvjetni med. Ne. Sladoled od ljesnaka. Ne. Secer. Nema sanse. Jebi ga, i dalje ne nalazim nista sto je sladje od tebe.


Covjek se budi najcistije duse koja ceka da ju oblikuje buduci dan. I zato priusti sebi da ti prvo "dobro jutro" pozeli onaj tko te voli. DOBRO JUTRO!


Cuvaj me u malom kutku svog srca! Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak zivota, a voli me tek toliko da znam da postojim!


Cvjeta ruza usred zita, ljubim onu koja cita, ljubi i ti onog tko salje, pa nek ruza cvjeta i dalje!!!


Da budem sretna jer si mi prijatelj ili da placem jer je to najvise sto ces mi ikada biti?


Da je zrno pijeska jedinica za ljubav, sve pustinje ovog svijeta ne bi bile dovoljne da ti kazem koliko te volim!!!


Da se sva mora svijeta razbiju u kapi, koliko bi ih bilo? Da se sve zvijezde svemira zbroje, koliko bi ih bilo? Ne znam, ali mojih poljubaca bi bilo vise.


Da si lijep, to vidim. Da si dobar, to znam. Da volis, to mislim. Ali koga, to ne znam.


Da su noci duge koliko te ja volim, nikada ne bi svanulo!


Daj mi 1000 poljubaca, pa jos 1000, pa jos 1000... Kad razmijenimo milijun poljubaca pomijesajmo ih zajedno sve dok ih ljubomorni ne budu mogli prebrojati.


Daj mi sebe od sebe ako neces da mi srce nazebe jer kad tebe nema ljubavi, cini mi se da je zima.


Daj mi tvoju ruku i zazmiri. Cujes li kako moje srce kuca? Razumijes li sto kaze? Prica o mojoj ljubavi prema tebi!


Dala sam ti mladost svoju, zato necu voljeti sebe, i da opet mladost imam birala bih samo tebe!!!

.....
Ako su tvoja usta otrov sipala

Samo je srce jos svedok
da sam ziv ove noci
u meni lako ubila si sve
al' ljubav ne

Sad samo idem ali ne stizem
sad samo zivim ali ne disem
samo je srce jos svedok
da sam ziv ove noci

Ref.
Ako su tvoja usta otrov sipala
sto mi je ljubav s tobom tako prijala
o noci moje crne noci besane
zar njene usne zivog da me sahrane

Ako su tvoje usne melem nudile
sto su mi dusu trovale i ubile
o noci moje crne noci besane
zar njene usne zivog da me sahrane

Kad bi me iz pakla pozvala
ja bih dosao
vrata raja da mi zatvoris
ja bih prosao

Samo je srce jos svedok
da sam ziv ove noci
u meni lako ubila si sve
al' ljubav ne

Sad samo idem ali ne stizem
sad samo zivim ali ne disem
samo je srce jos svedok
da sam ziv ove noci

Ref.

Kad bi me iz pakla pozvala
ja bih dosao
vrata raja da mi zatvoris
ja bih prosao






SARAJEVOOOOO
Sarajevo grade moj

Sarajevo grade moj
njoj sam dao zivot svoj
pozdravi mi majku staru
lijepu Azru u beharu

Ref.
Sarajevo, Sarajevo
seher Bosno volim te
lijepa Azro, lijepa Azro
svud po svijetu trazim te

Nije meni grade moj
sto sam dao zivot njoj
vec sto sanjam svijetla tvoja
Sarajevo sreco moja

Ref.

Tuzan sam ti grade moj
kao onaj behar tvoj
i dok tvoje grane lome
jos si drazi srcu mome

ljubav....
# Kada vidis ruzu da u vrtu vene ti uberi je i sjeti se mene !!!


# Kako mi nedostajes, samo ruku da mi das, kako mi nedostajes da li znas???


# Kao more sto se njise, kao kapi kise, kao vjetar sto lagano puse, kao zaljubljene duse, kao sto srce voli i za ljubav moli, kao sto sunce sja, tako te volim ja


# Kazi mi sad, mili moj, zasto je tuzan pogled tvoj, za kim tvoje srce pati hoces li mi svoju ljubav dati. Dok u noci oganj gori, sjeti se dragi, neko te VOLI.


# Kazu da je poljubac najljepsi susret na svijetu, hajde da se nadjemo!


# Kazu ljudi da je lijepo u raju, al ja bi rekla da je jos ljepse u tvom zagrljaju.


# Klecim ispred slike tvoje, suze kvase lice moje. Sklopljenih ruku te molim: oprosti mi jer te volim.


# Koliko prozora ima dvor, koliko iglica ima bor, koliko zvjezdica na nebu sja, toliko te volim ja!!!


# Koliko u satu ima minuta, toliko te zelim poljubiti puta.


# Korak naprijed, korak natrag, to je ljubav s tobom. Malo crno, malo bijelo, slatko ali otrovno. Zrno srece, zrno bola cas na nebu cas na dnu...


# Krenut cu sutra putem nekim, lutat cu dugo svijetom dalekim. Trazit cu novu srecu za sebe, al' znam da nemam srece bez TEBE !!!


# Kroz vatru i vodu, kroz zime i ljeta, ici cu sa tobom sve do kraja svijeta!


# Lijepo je znati da postojis u mom zivotu. Nije bitno ni koliko, ni otkad, a ni zasto. Lijepo je otvoriti oci i jednostavno znati da si blizu.


# Ljubav je kada srce prestane kucati i pocne drhtati, a to moje cini kad si ti u blizini!!!!!!!!


# Ljubav je kao dupin sto se obasjan mjesecinom kupa u toplini tvojih ociju. Zato ih nikada nemoj sklopiti, jer kazu da dupini umiru u tami.


# Ljubav je mala ptica i zivotna varalica, put mladosti, dah radosti, cvjetic ludi, sreca ljudi, nesto lijepo a sasvim slijepo!!!


# Ljubavi moja volim te najvise na svijetu i saljem ti srce u paketu.


# Ljubavi, jako mi trebas, jer osjecam neki bol u dusi, a taj bol mozes samo ti izlijeciti svojim osmjehom, dodirima, poljupcima koje mi ne mozes sada dati.


# Ljubila bih tvoje oci, provodila s tobom noci, samo s tobom ja postojim.


# Ljubim drugu, jer tebe ne mogu, srce mi place, volim te sve jace.


# Meni nisu potrebni ljudi, meni nisu potrebni sni, meni je potrebna ljubav, meni si potrebna ti.


# Mislim na tebe svaku vecer, a suza za suzom niz lice mi tece.


# Mislim na tebe, zelim samo tebe, hocu samo tebe, ne mogu bez tebe, venem bez tebe, gladujem bez tebe, volim samo tebe! Sto tu ja mogu?! Ne moze mi nitko nista!


# Mjesec je pao, ja sam zaspao, ali tvoj zagrljaj nisam osjetio! U tudjini dusa mi sada zebe, jer ce jutro svanuti bez tebe!!!


# Moj zivot zelim dijeliti sa tobom. Moje srce zelim ti pokloniti. Trebam te! Ne mogu vise zivjeti bez tebe. A za to postoji samo jedan razlog: VOLIM TE!


# Moje srce je kraljevstvo, ne poznajes njegove granice, a ipak si njegov kralj!


# Moje te oci traze, moje te ruke mole, moje ti usne sapcu da te jako vole...


# Moju ljubav prema tebi, ni najljepsa pjesma opisala ne bi, sto te volim nisam kriv, voljet cu te dok sam ziv.


# Moram biti pametna, kazem sama sebi, ali da sam pametna, voljela te ne bih!


# Mozes proci sirom svijeta gdje god toplo sunce sja, ali te nitko voljeti nece koliko te volim ja !!!!!!!!!!!!!


# Na ovom ekranu zelene boje ne mogu stati sve zelje moje, al mogu stati 24 slova: PREVISE TE VOLIM LJUBAVI MOJA!!!


# Na pijesku napisah tvoje ime ali ga obrisa vjetar ludi. Na stablu ga urezah ali ga posjekose zli ljudi. Tad ga urezah u srce svoje gdje ce zauvijek ostati moje


# Na prvi pogled se zaljubila. Tvojem prvom poljupcu se predala. Za jednu noc srce zauvijek izgubila. Sada patim jesam li ostala bez tebe ja.


# Najljepsa je ljubav kad se usne spoje, a za tu ljubav potrebno je dvoje!


# Ne budi uvjeren da si sam i da zivis samo za sebe. Za nekoga si rodjen i netko je rodjen za tebe.


# Ne daj da se gasi nasa ljubav, ne daj da se ruse nasi sni, pocnimo ljubav iz pocetka, ponovo zagrli me ti.


# Ne dopusti da daljina ucini svoje, jer ono sto nas veze jace je od daljine, trajnije od vjecnosti!


# Ne kazi sve sto znas, ne cini sve sto mozes, ne vjeruj u sve sto cujes, ne daj sve sto imas, ne zeli sve sto nemas, samo voli onog tko te voli!


# Ne marim vise na sate, ni po suncevom kodu, dan mi je kad se njegove oci vrate, i noc kad ponovo od mene odu.


# Ne trazi da Sunce uvijek sja. Ne moze, postoji noc! Ne trazi da covjek vjecno zivi. Ne moze, postoji smrt! Ne trazi od mene da ne volim. Ne mogu, postojis ti!


# Ne trazi od mene da budem savrsena. Ako to postanem potrazit cu i savrsenog decka!


# Ne zelim biti prva koje ces se sjetiti, vec posljednja koju ces zaboraviti!


# Ne znam kako da pobjegnem od sna, i ne znam voli li te itko kao ja, ali ne bi ova noc, tako boljela...da te nisam voljela!!!


# Nece jos mnogo proci dana, necu jos dugo biti sama, kada vidim osmjeh tvoj, shvatit cu da si zauvijek moj!


# Nedostajes mi jako, tvoji poljupci i tvoj zagrljaj. Nedostaje mi tvoj osmjeh i tvoj pogled. Ne zaboravi na mene tamo daleko i vrati se brzo.


# Negdje u daljini pogled mi se gubi, negdje u daljini moje srce ljubi. Prolazi mi mladost i u ceznji vene daleko si daleko od mene.


# Neka te nebo obasja kada se tama pojavi oko tebe, i neka ti andjeli ne dopuste da places kada ti suze ispune oci, jer ti zasluzujes zivjeti u svijetu LJUBAVI!


# Neka ti carobni veo divnih snova uljepsa noc kad u mekani krevet odlucis poc. Bogovi neka cuvaju andjela mog dok mu saljem poljubac iz srca svog.


# Neka ti svjetlost novog dana obasja dusu, ispuni ju najdivnijim osjecajima i neka ti Bog podari sve sto NEMAS, a ZELIS i sacuva sve sto IMAS, a VOLIS!


# Neki dani su duzi od drugih dana, neko vrijeme je bolje od drugog vremena, neki snovi su ljepsi od drugih, a moj najljepsi san upravo cita ovu poruku!


# Nekom je tesko dignut 100 kila, nekom je tesko kopat kuruzu, nekom je tesko ujutro se budit, a tebi je tesko nazvat moj broj. Zasto?


# Nemoj me voljeti mnogo. Voli me malo, ali zauvijek.


# Nezdravo, neshvatljivo, potpuno, nezamislivo, nemoguce, nenormalno, ludo, carobno, cudno, krajnje, neodoljivo, famozno, iskreno mi nedostajes!!!


# Nije mi zao sto mi lazes, zao mi je sto mislis da ti vjerujem!!!!


# Nikada nemoj odlaziti, ako imas razloga ostati. Znamo sto jesmo, a ne znamo sto mozemo biti.


# Nikada te se necu sjecati, jer te nikada necu zaboraviti!!!


# Nisam ja ona koja misli na tebe vec si ti onaj koji mi dolazi u mislima.


# Nista u zivotu tako ne boli, kao kada srce uzalud voli.


# Nocas kad zaspis poslat cu andjele da te cuvaju. Doci cu u tvoje snove, njezno te poljubiti i sanjati pored tebe... Volim te andjele moj.


# Nocas sam sanjala andjela kako ljubi moje usne na kisi, nocas sam se vidjela u zagrljaju daleko odavdje, nocas sam sanjala TEBE!


# Nocas za tebe stihove pisem, nocas za tebe zvijezde brojim, dopusti da te poljupcem uspavam dopusti da ti kazem koliko te volim.


# Od sveg na svijetu tom ti si najvredniji i sve sto zelim to si ti, na svijetu tom nista mi ne treba, sve sto zelim to si ti!!!!


# Odapela si ljubavne strijele, pogodila si srce moje, sada sam dozivotno zarobljenik ljubavi tvoje!!!


# Okreni se, vidjet ces u mom oku suzu koja te moli da ostanes, sacekaj, vidjet ces ruke koje se pruzaju tebi da te zagrle, slusaj, to moje srce lupa za tobom...


# Osjecas li poljupce mojih usana, dodir moje ruke, vidis li sto mi radis, zaspim s tobom, s tobom se budim, sto se sa mnom dogadja, i ja se cudim.


# Otkad te nema, sve mi je isto, samo sto sunce slabije grije. Noci su tuzne, bolesne, tihe, ni zvijezda nema kao prije.


# Otvori mi vrata svoga srca, pusti me unutra i nedaj mi nikad da izadjem.


# Ovo su dvije stvari koje najvise zelim na svijetu; ruzu i tebe, ruzu za tebe i tebe za mene.


# Ovog trena voljela bih da si tu i da zaspim na tvom toplom ramenu. I sto god kazu, ti znas da cu ja uvijek zivjeti samo za nas.


# Ovom ti porukom saljem malog ANDJELA. Nocas ce te cuvati od ruznih snova, a kad svane sjest ce ti na rame i cuvati te od svega ruznoga sto nosi dan...


# Padaju zvijezde. Pomisli zelju koju vec dugo krijes u sebi. Njezno me takni usnama svojim i sve ce se zelje ostvarit tebi.


# Pisem ti ovu poruku, NE ZA USPOMENU, jer ona blijedi, NE ZA SJECANJE, jer ono nestaje, VEC ZA LJUBAV KOJA NIKAD NE PRESTAJE!


# Pogledaj se u ogledalo i vidjet ces kako izgledaju moji snovi!


# Pogledom pratit cu te, dodirom hrabrit cu te, zagrljajem branit cu te, poljupcima hranit cu te, suzama tjesit cu te, zauvijek VOLJET CU TE ! ! ! ! ! ! !


# Poljubac je nista, Voljeti je sve, Ljubiti svako moze, a voljeti ne.


# Ponekad mi toliko lutas mislima pa se pitam kako te noge ne zabole.


# Porukica ova nek te razveseli, pise ti je netko tko te mnogo zeli! Zelim te vise nego bi dusa htjela, jer sad se volimo samo preko mobitela!


# Poslala sam nocas andjela da te cuva, andjeo mi se ubrzo vratio, i rekao da andjeli ne cuvaju andjele.


# Poslije tebe, ja vise nemam dusu, TI si ju odnio. Poslije tebe ja vise nemam srce, TI si ga slomio. Poslije tebe ja ne postojim, Ti si me ubio!


# Postoji li na svijetu nesto tako dobro kao sto smo mi??


# Prestat cu te voljeti, prestat cu te zeljeti, prestat cu poruke ti pisati! Prestat cu, kad prestanem disati!!!


# Procvjetale ljubicice, vratile se lastavice, cvijece cvjeta, a ja venem, ti si samnom, kud god krenem.


# Prolazim kroz tamne ulice koje su prije bile svijetle. Ulice tamne kao i moje srce kad nisi ti kraj mene.


# Puno mi nedostajes. Nedostaju mi tvoji poljupci, tvoja ruka, tvoj osmijeh koji sam najvise na svijetu volio.


# Put kojim idem...Zivot koji zivim...NISU MOJI...ali ljubav kojom volim je SAMO MOJA i ona pripada TEBI.


# Reci zvijezdi sto na nebu sja, nek te poljubi kad ne mogu ja.


# Rekao si da me vise ne zelis vidjeti. Ipak dodji, ugasit cu svjetlo.


# Rekli su mi da dan traje 24 sata, da sat traje 60 minuta, da minuta traje 60 sekundi - ali mi nitko nije rekao da sekunda bez tebe traje vjecno...


# Saljem ti andjela da te od ovog svijeta cuva, da ti besanim nocima ostavi poljubac i sapne moje ime da ga ne zaboravis....


# Sama sam i nemam gdje, cekam te ali nema te, vrati se, VOLIM TE!!!


# Sanjaj nocas kad sklopis oci, moje su budne i ove noci. Moja je noc bez tebe cudna, uvijek tuzna bez tebe budna. Ove rijeci srcem pisem samo za tebe duso disem


# Sesnaest mi je bilo kada sam te zavoljela, jos toliko kad bi proslo, ja te ne bih preboljela...


# Sinoc sam dobila poruku sa neba. Zalili su se da im je pobjegao najljepsi andjeo. Ne brini, nisam te odala!!!


# Sinoc sam sjedila kraj prozora, kisa je tiho padala. Nisam te opet vidjela, samo se uzalud nadala...


# Sjecanje nije obaveza nego proizvod iskrenih osjecaja, zato me se sjeti kad hoces i onoliko koliko sam zasluzila...


# Sjeti me se, ali te ne zaduzujem, zaboravi me, ako to zasluzujem.


# Sjeti se duso, sjeti se mene, jer moja dusa za tobom vene.


# Sklopi oci i opusti se dok tones u moru mojih poljubaca i ne dopusti nikome da uzburka to more i zauvijek te odvoji od mene!!!!!


# Slatki, najsladji od svih, znaj da cu te uvijek voljeti. Ti si jedini koji je u mom srcu dobio posebno mjesto, ono prvo, najbitnije. Znaj da te volim i dalje.


# Slovo A je najljepse slovo na svijetu, slovo A je kao ptica u letu, slovo A je urezano u srce moje jer na slovo A pocinje ime tvoje!

...volja
# Slusaj sad: U dusi sam dijete koje ne zna mrziti, u zivotu sam putnik koji uvijek pronadje pogresan put, a u stvarnosti sam budala koja uzalud VOLI


# Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra, spavaj i snivaj slatke snove i sanjaj me noci ove!!!!!


# Spustila sam suzu u ocean. Kad ju pronadjes prestat cu te voljeti.


# Srce moje ti u rukama drzis. Pazi, moli te, da ga ne ispustis.


# Sreca? Sto je sreca sada znam. To je svaki susret s tobom, tvoj dah na licu mom. Sreca? Tvoj korak, tvoj glas, njezni poljupci kroz noc. JEDNOSTAVNO - TI!


# Sto da ti kazem, sto da ti pisem, kad te volim koliko i disem.


# Sve moje misli vrte se samo o tebi. Kako sam do sada zivjela nije vise vazno.


# Sve sto imam jesi ti, ne mogu te napustiti, s tobom cu zauvijek biti i samo cu tebe voljeti!


# Sve sto zelim reci je: Volim te ANA!!!


# Sve te vise volim. Svakog dana, svakog jutra. Danas vise nego jucer, ali mnogo manje nego sutra.


# Svi su mi rekli da te zaboravim, ali mi nitko nije rekao kako!!


# Svidjaju mi se tvoje usne, samo toliko da znas. Ali jos vise bi mi se svidio tvoj poljubac koji nikako da mi das.


# Svitanja bez tebe puna su praznine, kad oblaci pisu tvoje ime... A u kasnu noc kad grad utone u san ja cu samo zbog tebe cekati novi dan.


# Svu moju ljubav cu ti dati, dok ne bude iznad svih oblaka. Ti si jedino na svijetu sto cu uvijek voljeti.


# Tako male stvari cine zivot moj, ali ono sto mi fali poljubac je tvoj, tako male stvari cine zivot moj, daj ponekad se javi - isti mi je broj!!!!


# Te tvoje usne opojne jos uvijek sanjam kako su me ljubile!


# Ti imas divan pogled, ti imas divan osmjeh, al najljepse su tvoje oci, koje sanjam svake noci!


# Ti imas nesto lijepo, sarmantno, uzviseno, jedinstveno, nesto sto drugi nemaju i ne mogu imati, ti imas MENE!!


# Ti me pitas koga volim. Evo da ti odgovorim. Brzo citaj velika slova. Evo tebi odgovora!


# Ti si jos tu, na usnama sto gore. Ti si jos tu, gdje je srce moje. Ti si jos tu, iako nisi kraj mene.


# Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteze doci, ali bas zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepsa i najsjajnija!


# Ti si meni sve osjecam, jos uvijek tebi ja pripadam, jos uvijek cekam te, da vratis se, da te opet ljubim...


# Ti si mi sve sto imam, volim te srcem svim, ti si mi sve sto snivam, zbog tebe postojim!!!


# Ti si najvece blago ovoga svijeta, a ja sam najbogatiji na svijetu, jer si pored mene.


# Ti si slag u mojoj kavi, ti si ljesnjak u mojoj cokoladi, ti si zvijezda na mojoj stazi, reci mi da me volis, reci mi da me trebas.


# Ti si suza u mom oku, ti si zivot koji zivim, ti si onaj sto postoji, da se samo njemu divim.


# Ti si svjetlost u tami zivota, ti si u mojoj glazbi jedina nota, ti si beskrajna tema za moje sne, ti si moj zivot i moje sve!


# Ti, za mene si ti, jedino ti u meni vatre palis. daj, zaboravi sve, i dodji sto prije, jer tako ludo volim te!


# Tisucu rijeci je previse, jedna je premalo, ali dvije rijeci govore sve: VOLIM TE.


# Tko da me ljubi? Kad srce moje samo tebi Ljubav nudi. Sto je to Ljubav, reci mi samo. Vatra sto gori jedan cas il ima nade jos za nas ?


# Traze se najljepse okice, bez dokumenata su presle granicu prijateljstva, bez dozvole ukrale moje srce. Posljednji put vidjene u mojim snovima.


# Trazi mi zivot, tebi cu ga dati, trazi da umrem i srce ce stati, al nikad ne trazi da odes od mene, jer umjesto krvi teces mi kroz vene...


# Trazila sam neke druge oci ljepse nego sto su tvoje, ali kako da ih nadjem kad takve oci ne postoje!!!!!!


# Trebas mi kao zori sunce, kao suncu zrak, kao kisi kap, kao plimi oseka, kao tisini nemir... kao krv veni, tako ti trebas meni.


# Trebas mi... da ti pruzim ono cega sam puna: paznju, njeznost, ljubav, poljupce, srecu... cekam i cuvat cu sve ovo za tebe, jer znam da to zasluzujes!


# Trenutak je dovoljan da se upozna, trenutak je dovoljan da se zavoli. Ali samo trenutak moze razoriti sve sto je trenutak uspio stvoriti.


# Tvoj osmjeh stoji kao sunce. Tvoj pogled pogadja me u srce. Tvoje oci mi nocu nedaju mira, a tvoj poljubac me u dusu dira!


# Tvoja ljubav je kao potok sto iz raja tece, zbog tebe je moj zivot pun srece. Saljem ti poljubac sladji od meda, ti si ono sto meni u zivotu treba!


# Tvoje su oci dva bisera koja svijetle u tami ovog mracnog svijeta i koje osvjetljavaju put mojoj dusi!


# Tvojim rijecima vjerovala. Tvome dodiru se predala. Nocima se suzama pokrivala i na kraju bez tebe ostala!


# U blizini, u daljini, moje malo srce misli na tebe. Volim te. Misli li tvoje srce na mene?


# U grudima mojim srce tuce, jer volim te nemoguce!


# U mojoj psiholoskoj konstituciji manifestira se apsolutna dominacija pozitivne energije za individualnost tvoje osobe. Krace receno: IZLUDJUJES ME!


# U mome vrtu ruza si jedina.


# U noci toj dok lampa gori, lagano muzika razlama srce. Oci su pune jada i boli, a ludo srce samo tebe voli!


# UPOZORENJE: Ova poruka donosi radost i dobro raspolozenje. VOLIM TE!!! Zato uzivaj u svakom trenutku zivota i znaj da bas sada neko misli na tebe.


# Usnama cu dotaknuti tvoje snene okice, lagano poput leptirovih krila. Ljubit cu te njezno dok polako budes odlazila prekrasnom stazom snova.


# V=ecer je prosla, O=pet ce doci, L=ijep je zivot, I=to ce proci, M=islim da te volim, T=o nije sve, E=vo jos jednom VOLIM TE


# Vazno je samo da negdje postojis... da postojis i da me volis, vazno je da smo tu ispod istog neba i da si uz mene kada mi to treba.


# Vec dugo mi nisi na um pao, bila sam te u zaborav dala. Al uzalud zadrhti mi srce kada sam te sa drugom ugledala! VRATI SE MAJMUNE!!!


# Vec odavno nada u mom srcu je izcezla da cu pronaci luku gdje cu se skriti, usred olujnog mora nadjoh tebe... tebe luku moju gdje cu vjecno biti!


# Vjetar mi te donio, spustio s nebeskih visina da budemo jedno, da nas obuzme toplina, valovi su mi te donijeli sa morskoga dna da budes moja STVARNOST, a ne SAN.


# VOLI ME - VOLJET CU TE, LJUBI ME - LJUBIT CU TE, VARAJ ME - UBIT CU TE!


# Voli te tvoja... ti znas koja, ljubavi moja!


# Volim da te diram, da te gledam, da te nerviram, da ti mozak ispiram. Volim da te mazim, pazim, razmazim, da te zarazim, ne volim da te molim, ali VOLIM DA TE VOLIM!!!


# Volim oci plave sto su meni ljubav dale, volim tvoja oka dva sto u njima ljubav sja!


# Volim osmjeh na tvom licu, volim tvoja oka dva, volim usne zeljne poljubaca, ustvari, samo tebe volim ja!!!


# Volim samo tebe i sve o tebi znam i sve sto se ljubav zove zelim da ti dam.


# Volim te - kao skitnica daljine, volim te - kao sanjar snove, volim te - kao zora sunce, volim te - kao pjesnik kise, reci jel te netko volio vise?


# Volim te bez obzira na sve tvoje mane ili vrline koje te kompletnim idiotom cine.


# Volim te i obozavam te, srce mi place bez tebe, a sto te volim toga se vec sama bojim!


# Volim te i srce mi vene, ne znam kog vraga jos zelis od mene.


# Volim te idiote, zar ti treba jos nesto reci?


# Volim te kao sto cvijece oblake voli, a ti se me zaboravio i dusa me boli.


# Volim te mala, volim te zbog svega sto radis zbog mene, i volio bih da vrijeme za nas stane pa da ti i ja postanemo vjecnost!!!


# Volim te, samo to znam. Volim te i jedino ljubav mogu da ti dam.


# Volim te, volim, a dusa mi vene, jer nisam sigurna volis li ti mene!!!


# Volimo se, volimo vise nego ikad, nek' se drugi rastaju, mi necemo nikad.


# Volio bih da sam kap kise koja je danas padala, da ti padnem niz vrat, medju grudima, ogledam se u mirisu svjezih bresaka i isparim jer sam sretan ja.


# Volio sam te JEDNOM, voljet cu te ZAUVIJEK!!!


# Voljela bih da sam droga, da me volis kao Boga, da me ubrizgas u vene i da umres zbog mene.


# Voljela bih da si tu. Samo noc da ostanes. Voljela bih da si tu. I da vise ne ides!!


# Voljeti je lijepo, voljeti je lako, ali voljeti kao ja ne moze svatko... koliko te volim, to se tesko pise, jer svaki trenutak ja te volim vise!


# Voljeti nekog, a ne biti s njim, je kao biti kaznjen, a ne biti kriv!!!


# Vrati me u zivot, oprosti mi grijehe... Poljubi me, daj mi utjehe... Zagrli me, reci "mili"... Podsjeti me sto smo bili...


# Vrijeme je predugo za one koji cekaju, a prekratko za one koji vole!!!


# Vuku se dani jedan za drugim, dosadna kisa uporno pada, nestajem polako u satima dugim, a moje se srce samo tebi nada!!!


# Za ljubav sam spreman i skociti u rijeku, samo da ne bih ljubio drugu neku.


# Za tebe vrijedi zivot dati i put pakla ako treba proci, dusa ti je cista kao bijela ladja, zena kao ti se samo jednom radja.


# Zaslijepi mi vid - opet cu te gledati, oduzmi mi sluh - opet cu te slusati, rani mi srce - opet cu te voljeti!


# Zasto pada kisa, zasto sunce sja, zasto gledas drugog, kad te volim ja!


# Zasto sam bas tebe srela, zasto kad to nisam smjela, zasto me zanio pogled oka tvog, i zasto sada moram patit zbog tog.


# Zauvijek se pamte oni s kojima se voljeli nismo, cije su nam usne bile nepoznate i kojima smo u snu pisali pismo!


# Zavedi mi um i imas moje tijelo, pronadji mi dusu i imas me zauvijek.


# Zbog jedne gluposti smo se rastali!!! Neka se dogodi jos neka glupost, pa da ponovo budemo zajedno.


# Zelim biti dio tvog zivota, tvojih zelja i snova... Voli me jednostavno, samo dodirom, jednim poljupcem... Samo misli na mene... Neka me tvoje misli dotaknu...


# Zelim biti sretna jer si ti sretan, ali kako da budem sretna znajuci da nisam ona koja te usrecuje.


# Zelim da ove noci budes andjeo srece, da ti u snu dodje ona koju najvise volis i koju dugo cekas i obeca ti da nikad otici nece !!!!


# Zelio bih da sam suza, da se u tvome oku rodim, na tvom obrazu da zivim, da dijelim sa tobom i dobro i zlo i na tvojim usnama da umrem.


# Zeljela sam ti poslati nesto zgodno i lijepo, a opet slatko i seksi... ali, ima jedan problem: NISAM STALA U DISPLAY!!!


# Zivjeti bez ljubavi to je kao noc bez jutra, kao danas bez sutra, kada dusa ti je prazna, samoca je najgora kazna!!!


# Zivot je borba, rijetka je sreca, u borbi duso istrajan budi, ne kloni nikad, pomisli samo da postoji srce koje te ljubi.


# Znam da volis cvijece sto lijepo mirise, al ne znam volis li onoga sto ti ovo pise!!


# Znam mali moj da si daleko od mene. Znam ja to, ali zasto me onda tvoje oci na svakom koraku prate?


# Znas li kako oci peku, znas li kako suze teku, kada gubis onog koga ljubis i kad molis onog koga volis.


# Znas li koliko je srcu toplo dok misli na tebe!


# Zovem te svaku vecer kad kucne nocni cas, al znam da neces doci jer sudbina rastavi nas.


# Zrak koji disem ne treba mi ne, koliko tvoje usne sto me ne ljube!!!!


# Zvat ces me jednoga dana, zvat ces me sigurno znam. Zvat ces me jednoga dana, kada ostanes sam!!!


# Zvijezde mogu pasti, sunce moze nestati, ali te voljeti necu prestati. Mogu pasti planine i stati rijeke, ali ce te moje srce voljeti u vijeke.

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
7224

Powered by Blogger.ba

Music Video:SINCE U BEEN GONE (by Kelly Clarkson)

Music Video Code provided by Video Code Zone